„Lenkin prsten” Jasmini Topić

Razgovor sa pančevačkom pesnikinjom posle dobijanja nagrade za najbolju ljubavnu pesmu na srpskom jeziku objavljenu u prethodnih godinu dana

11:15

19.11.2026

Podeli vest:

Kao što i naslov upućuje, pesma „Decembra meseca dvadeset godina kasnije”, objavljena u septembarskom izdanju časopisa „Kvartal”, dijalog i reminenscenija je s jednom pesmom Jasmine Topić objavljenom u zbirci „Romantizam“ 2005. godine. U konkurenciji ljubavnih pesama, pisanih na srpskom jeziku od novembra 2025. do novembra 2026, zavredela je da bude proglašena za najbolju i da dobije nagradu „Lenkin prsten”, odlučio je jednoglasno žiri, u kom su sedeli prof. dr Jelena Marićević Balać, Biljana Puškar i dr Dragana V. Todoreskov, kao predsednica.

Napisali su u obrazloženju, između ostalog: „Pesma ‘Decembra meseca dvadeset godina kasnije’ napisana je u duhu modernog lirskog izraza koji naginje pripovedanju. Lirsko ’ja’ i posle dve decenije u mislima priziva svog bivšeg partnera. Navodeći pojedinosti – njegove korake, pokrete, ponašanja – ona ne oseća tugu, već ga s vremenske, prostorne i one neizrecive udaljenosti koja se može razumeti samo ’jezikom kojim progovara srce’ posmatra kao nekoga ko je, uprkos upečatljivom opisu, pre svega protagonista njene nekadašnje poezije. Iako prvi stih pesme (’pisanje o njemu nikada nije bio neki posao’) skreće čitateljsku pažnju na trivijalne, gotovo nevažne stvari, autorka postupkom gradacije uvodi motiv nedvosmislene privrženosti i živog sećanja na osobu koju opisuje. Ne napuštajući prošlo vreme, pesnikinja uspeva da dočara ne samo onoga ko je otišao ili je napušten nego i složeni odnos između dvoje mladih i zaljubljenih, uz, reklo bi se, odlično doziranu patetiku koju sve vreme kontroliše bivajući svesna žanra i teme.”

Jasmina Topić je rođena 1977. u Pančevu. Piše poeziju, povremeno i prozu, eseje, prikaze. U pančevačkoj, onoj književnoj i umetničkoj,  javnosti, ali i srpskoj i regionalnoj, prepoznaje se kao urednica zbornika „Rukopisi” i pesničke edicije „Najbolja”. Promoviše predano književno stvaranje u gradu, vodeći književne večeri i radionice.
Objavila je do sada sedam pesničkih knjiga: „Suncokreti. Skica za dan”(1997), „Pansion. Metamorfoze” (2001), „Romantizam” (2005), „Tiha obnova leta” (2007), „Dok neko šapuće naša imena” (2012), „Plaža Nesanica” (2016) i „Privremeni boravak” (2020). Tome je 2022. dodala i izbor pesama „Sada smo na ostrvima” u izdanju Kulturnog centra Vojvodine ,,Miloš Crnjanski”. Do kraja godine možemo da očekujemo i Jasmininu osmu zbirku u izdanju „Arhipelaga” u kojoj će biti i pesma koja joj je donela „Lenkin prsten”. Ranije je još bila dobitnica nekoliko rezidencijalnih boravaka za pisce, kao i književnih nagrada: ,,Duškovićeva zvona“ (2002), ,,Matićev šal“ (2003) i ,,Milica Stojadinović Srpkinja“ (2021).

– Pesma ,,Decembra meseca dvadeset godina kasnije“ pisana je, odnosno zamišljena kao dijalog s pesmom koja je objavljena 2005. godine u mojoj trećoj pesničkoj knjizi ,,Romantizam“ (Narodna knjiga, Beograd). Ona faktički zatvara tu knjigu. Htela sam, polunamerno, da vidim da li u sećanju na tu pesmu i na jedan odnos mogu da napravim dodatnu introspekciju i šta bi rezultat pisanja doneo, bolje reći, dodao davno završenoj priči – približila nam je svoj motiv i Jasmina..

• Da li je to ljubav izgubljena i zaboravljena, ugrađena u sebe, neprežaljena..?

– Ova pesma nije klasično ljubavna, ona je reminescencija na jedan odnos, na proces razmene, na sazrevanje koje je tada bilo važno. U svojoj ,,novijoj verziji” ona zapravo razmatra kako je vrednost nekog odnosa i osećanja uvek tu s nama, bez obzira na to kuda nas je odveo dalje život. Ima u njoj te sentimentalnosti, ali glavno je, mislim, to da ako smo s nekim imali kvalitetnu razmenu, ako je to doprinelo našem rastu kao individui, da onda ti ljudi postaju deo nas i da su uvek s nama, iako možda više ništa ne znamo o njima, iako ih možda više nikad nismo videli ni čuli.

• Muškarci pesnici imaju svoje muze, pa i „likice” iz njihovih ljubavnih pesama postaju istorijski poznate ličnosti.

– Eto, priča o Lenki Dunđerski i verovatno najznačajnijem pesniku srpskog romantizma Lazi Kostiću ona je koju svi znamo, faktički je postala opšte mesto, s neizbežnim idealizacijama koje prate takve priče. Ali ako isključimo aktere i fokusiramo se na umetnost, onda ona prevazilazi fizički, materijalni svet i postaje metafizika. To što su kod nas poznatiji muškarci kao pesnici i žene kao gotovo isključivo njihove muze, problem je druge vrste. Tek relativno skoro pričamo, ali ne u pogrdnom ili ismevajućem kontekstu, o Isidori Sekulić, Anici Savić Rebac ili Milici Stojadinović Srpkinji. Njihovi muški ideali su bili predmet sprdnje, nažalost. Danas se to više u poeziji uopšte tako ne posmatra. Štaviše, pesnikinje su dominantne.

• A šta je sa ženama, jer muza je jedna od retkih reči koje je skoro nemoguće prevesti u muški rod.

– Ima ih sedam. Beše (?). I svaka ima po jedan sektor, da ne kažem ministarstvo! Treba taj fenomen posmatrati jednostavno kao inspiraciju ili kao trenutak kada čovek krene da postavlja pitanja o svom odnosu prema drugome ili svom mestu u svetu. Priča o muzama je uvek pomalo zvučala kao marketing, samo se to tada nije tako zvalo.

• Kada pišeš pesme, kome se nadaš kao čitaocu? I kolikom broju?

– To je dosta kompleksno pitanje. Čovek stvara jer želi reakciju, želi uspostavljanje komunikacije s drugima, otuda i razmenu, onu koja ne mora biti lična nego putem umetničkog dela kao medijuma. Ali stvaranje je duboko intiman čin i potreba za pronalaženjem svoje svrhe, izdizanjeg iz materijalnog u duhovno i iz fizičkog u metafizičko. Umetnik je uspeo ako taj intimni čin stvaranja i njegove rezlutate publika prepozna kao svoje.

• Da li se i za vreme tvog pisanja promenio odnos prema poeziji?

– Naravno da jeste. Istrajnost u pisanju, iskustvo, svakako se menja s godinama i objavljenim knjigama i donosi nove uvide, veštinu, pristup pisanju. Dakle, onda konkretno i prema poeziji. Ali ja poslednjih godina dosta radim kroz književne radionice na edukaciji mladih pisaca, uređujem knjige i moderiram književni program u gradu, pokušavajući da održim to zrno smisla i lepote u svakodnevici. Sve češće klizimo u banalno, sve smo gladniji spektakla, pa na kraju i to postane nedovljno jer ne nosi vrednost. Otuda umetnost uvek nudi sklonište i smisao.

Nagrađena pesma Jasmine Topić

DECEMBRA MESECA DVADESET GODINA KASNIJE

Pisanje o njemu nikada nije bio neki posao
Trajalo je koliko i suptilno svetlo
pre nego što se izgubio među senke
Kao nagoveštaj budućeg trajnog boravka
Udaljen koliko fizički toliko
i u prostoru neizrecivom na običnom jeziku
osim onog kojim progovara srce

I danas ne znam da li je bio razbojnik
ili mudro lice bez mantije
Ljubavnik u odori filozofa
sa pištoljem ispod leve sise
i aktentašne u desnoj ruci
Dok se gegao kao Hefest u uvek pomalo
mračnim ulicama a blagost skrivao
u nikad posečenoj bradi
i kolekcijama svega što se moglo
napraviti od jabuke

Godinama se njegovo prisustvo taložilo
U važne lekcije što su došle na red
dugo nakon odlaska
U nesvesno bivanje pod kožom
što je nekad drhturila na dodir
tela pretvorenog u zvono radosti

Verovala sam bez zadrške kada je odbijao
da me čuva samo za sebe
ali sebi privlačio u svoj napetosti
žila i neočekivanih spajanja

I dalje je u toj senci decembra meseca
u poznatoj kafani bez povoda
da više ikada tamo zakorači
sa čašom kisele jer se drugo
odavno popilo za dva života
Posmatra moje vreme koje je došlo
I radost je njegova prisutna kao misao
demona sa ramena

A jednostavne istine
i naučene lekcije i životne i telesne
povećale su neopipljivo prisustvo
kao da se neprestano ulagalo
u zidanje pouzdanog temelja
dugo nakon zaboravljenih linija tela

Jednom sam napisala kako
nijedna kap njega nije ostala u meni
Ali su semenke iz mnogih raspolućenih jabuka
postale poodrasla stabla
i nove spoznaje
Dok je on stalno pomalo prisutan
na tom mestu u senci ispod njihove krošnje
i odande se još osmehuje

I vidimo se zaista
kako sam pre dvadeset godina napisala
već onoliko udaljeni.

 

 

(Pančevac / Nevena Simendić)

Radionice Rukopisa za Beograđane i Pančevce

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre postavljanja komentara, molimo pročitajte i složite se sa uslovima korišćenja


Рок за reCAPTCHA проверу је истекао. Поново учитајте страницу.