
Koliko smo blizu otvaranju Klastera 3: Može li Srbija do Brisela preko Dablina?

Irska, koja je preuzela šestomesečno predsedavanje Evropskom unijom najavljuje novi zamah politici proširenja. Postavlja se pitanje, može li Srbija taj zamah da iskoristi?
Da li je otvaranje Klastera 3 bliže nego prethodnih godina ili će i ovog puta presuditi politički uslovi, a ne samo reforme? Drugim rečima, može li se do Brisela preko Dablina?
U jedinstvu je, kaže ambasador zemlje u čijim je rukama kormilo EU sedmi put, snaga. Ta se snaga, dodaje, ogleda u otvorenosti Unije za proširenje koje predstavlja drugo ime za ulaganje u mir i bezbednost. Kaže da deo tog uloga može biti i Srbija, koja ima kapacitet i da napreduje na putu ka evropskoj porodici. U prvom redu, otvaranjem Klastera 3.
„Želimo da vidimo da se klasteri otvaraju, da ima pregovora, da se vredno radi kako bi se ti klasteri otvorili. Irska kao predsedavajuća ima ulogu da bude neko ko će olakšati pregovore ali su, na kraju dana, države članice te koje odlučuju o tome da li će se neki klaster otvoriti. Ali, ako se mi pitamo, onda treba da se otvore novi klasteri“, rekao je ambasador Irske u Srbiji Kevin Kolgan.
Srbija se, kaže za UNU predsednica skupštinskog Odbora za evrointegracije Elvira Kovač nalazi u važnom trenutku procesa pridruživanja. Ipak, činjenica da gotovo pet godina nije otvoren nijedan klaster, deluje obeshrabrujuće a tempo, dodaje, ne zavisi isključivo od nas.
Ipak, bivša ambasadorka Srbije u Velikoj Britaniji Aleksandra Joksimović kaže da je u ovom trenutku i dalje neizvesno hoćemo li otvoriti Klaster III, ili će neka od članica staviti veto.
Drugim rečima, Joksimović podvlači da bi kandidati trebalo pažljivo da čitaju ono što EU poručuje. Pre svega po pitanju zajedničke spoljne i bezbednosne politike. Ali, ne samo toga.
Upravo ta vrsta povratka na početak, zaključuje Joksimović, može da zvuči obećavajuće budući da, kako navodi, Nemačka ima mekši stav kada je u pitanju Srbija, dok Francuska duže vreme lobira za otvaranje Klastera 3. Koje je za sada, tako blizu, a opet, tako daleko.
(Una/ Stefan Petrović)














