Ukinuta presuda Dijani Hrkalović, ponavlja se suđenje
Gošća „Pančevca“, slikarka Dragojla Lacković, rođena je 1953. godine, poreklom iz Dolova, a godinama živi i radi u Pančevu i iza sebe ima 57 samostalnih izložb.
Gošća „Pančevca“, slikarka Dragojla Lacković, rođena je 1953. godine, poreklom iz Dolova, a godinama živi i radi u Pančevu i iza sebe ima 57 samostalnih izložb.

Gošća „Pančevca“, slikarka Dragojla Lacković, rođena je 1953. godine, poreklom iz Dolova, a godinama živi i radi u Pančevu i iza sebe ima 57 samostalnih izložbi u gradovima poput Pančeva, Beograda, Novog Sada, kao i u mnogim drugim što većim, što manjim sredinama.
Za tridesetak godina intenzivnog rada načinila je oko 700 umetničkih slika, a kao član Umetničkog salona Kluba Vojske Srbije izlagala je i nekoliko godina na Oktobarskom salonu.
Pored toga, član je Unije asocijacije umetnika Srbije i više umetničkih i pesničkih organizacija u zemlji i inostranstvu, gde je često počasni gost.
Na međunarodnim umetničkim konkursima od eminentnih žirija dobija visoka priznanja, poput diploma, sertifikata, nagrada i pohvala.

Pančevac: Slikarski talenat javlja se još u ranom detinjstvu…
Dragojla Lacković: Imala sam sklonost ka likovnoj umetnosti još od samog polaska u školu. Dobro pamtim situaciju kad je učiteljica tražila od nas da nacrtamo jabuku, i za to sam dobila prvu pohvalu. Tako sam se već kao veoma mala pronašla u tome, da bi u višim razredima na mene dodatno uticao jedan profesor iz Beograda koji nam je predavao likovno. Dok smo mi đaci na času radili svoje, on je slikao za sebe, a ja sam sve to krišom upijala. Jednostavno, bila sam živo zainteresovana za to šta on radi i već tada sam maštala o tome da postanem slikar.
Međutim, život je krenuo u drugom smeru…
– Spletom okolnosti otišla sam na sasvim drugu stranu. Naime, bavila sam se tehnikom. Radila sam u Pančevu, najpre u „Petrohemiji“, pa onda u „Razvoj inženjeringu“ kao projektant u elektroslužbama. I taj posao ima veze sa slikarstvom, jer u svom opusu imam mnogo pejzaža. To je veoma bitno zato što ta perspektiva ima veze s tehnikom. S druge strane, taj smisao za boju prosto je urođen u meni. Sve u svemu, ja to obožavam.
Ipak, u jednom momentu sve je došlo na svoje mesto…
– Ima oko 30 godina otkako baš intenzivno slikam, a poslednjih 25 godina te svoje umetničke radove objavljujem i u inostranstvu. Napominjem da od svih tih svojih slika pravim samo samostalne izložbe, pre svega zato imam ogroman izbor od više od 700 umetničkih radova. Zbog toga sam i napravila 57 samostalnih izložbi. Inače, član sam umetničkog društva Vojske Srbije i s njima izlazim na izložbe kad ih oni organizuju, poput onih na Oktobarskom salonu. Kao što rekoh, uvek samostalno predstavljam svoje slike. U pojedinim mestima činim to redovno, kao na primer u Kačarevu, gde sam četiri godine uzastopno izlagala jer me redovno poziva direktorka tamošnjeg Doma kulture. Tako u oktobru planiram još jednu izložbu u tom pančevačkom mestu.
Dragojlini radovi su postali cenjeni i u inostranstvu…
– Godinama objavljujem svoje slike na konkursima u inostranstvu sa umetnicima iz celog sveta, na kojima dobijam razna vredna priznanja, nagrade, diplome i veoma sam zadovoljna time. Pored toga, postala sam član brojnih umetničkih grupa tako što su me pozvali njihovi predstavnici nakon što su pratili moj rad, jer se sve moje umetničke slike nalaze se na mom Fejsbuk profilu. Što se konkursa tiče, na njima je nekad zadata tema, a nekad je slobodna. To uglavnom kreće početkom meseca i za sve to vreme te slike kruže. U okviru konkursa postoje umetnički timovi koji dodeljuju pomenuta priznanja određenim ljudima, za čije slike oni smatraju da su umetnički kvalitetne. Ja bih izdvojila tu divne radove kolega iz Evrope, Amerike, Kanade… Kad je reč o Evropi, tu se posebno ističu, recimo, umetnici iz Mađarske, Grčke, Italije, Francuske, Nemačke, pa sve do Turske, Ukrajine i Rusije.
Druženje s kreativnim dušama…
– Družim se s kreativnim ljudima i umetničkim dušama u Pančevu i okolini, kao i u Beogradu, pre svega s članovima književnih klubova. S obzirom na to da poznajem mnogo ljudi, oni rado dolaze i na moje izložbe. Na otvaranjima tih umetničkih događaja moje predstavljanje traje oko dva sata. To je pre svega zato što se družim s prijateljima koji pišu pesme o meni i mojim slikama. S druge strane, uvek sam velika podrška svima koji stvaraju književna dela i žele da promovišu svoj rad. I uvek rado posećujem njihova dešavanja.

Omiljeni stil ipak je pejzaž…
– Najradije radim u tehnici ulje na platnu, a i izuzetno volim pejzaž, zato što tu ima veoma mnogo detalja i boja koje mogu da se kombinuju. Izuzetno mi je bitna i perspektiva, i to uobičavam da izrađujem u 3D tehnici. A kad je reč o temama, nešto mi se dopadne spontano ili tokom putovanja, dok nešto i sama zamislim. Inače, sve moje slike uramljene su s dva rama, uz šta ide i beli paspartu, i posle sledeći koji se uklapa u to. Primera radi, ova izložba u Kačarevu, koja je planirana za oktobar, imaće za temu likove, zato što posedujem dovoljno slika s takvim motivima. Mislim da će to fantastično izgledati u tom predivnom prostoru kačarevačke sale za venčavanje, gde otprilike stane 40 do 45 slika.
Spoj raznih vrsta umetnosti daje dobar rezultat…
– Postoji jedna predivna folklorna grupa iz Beograda pod nazivom „Starogradska Srbija“. Reč je o dvanaest parova u onim divnim prelepim nošnjama gradskog stila. To su zapravo kostimi pozorišnog tipa. Veliko mi je zadovoljstvo što oni dolaze na otvaranje mojih izložbi i uglavnom igraju starogradske plesove. Oni zapravo hoće da sačuvaju od zaborava valcere i slične igre. Tu su uglavnom ljudi koji su bili pozorišni plesači. Zapravo, reč je o penzionerima, koji to fantastično rade, a na mojim izložbama oni izvedu pet-šest numera. Naravno, tada i moji brojni prijatelji književnici čitaju pesme o meni i mojim slikama. E, to je pravo druženje.
Deca su ogromna podrška
Pančevačka slikarka Dragojla Lacković ističe da su joj sinovi velika podrška.
– U Pančevu živim više od 45 godina, otkad smo napravili kuću na Kotežu 2. Inače, imam dva sina, koji su takođe elektroinženjeri, dok suprug, nažalost, više nije sa nama. Moram da istaknem da imam veoma veliku podršku svoje dece. Pored ostalog, oni mi nose te slike na izložbu i vraćaju ih odande, kao i sve drugo što je nepohodno – napominje Dragojla.
(Pančevac/J. Filipović)
Naš gost pronalazač Negoslav Milivojev
NAŠ GOST ĐORĐE DRAGAN: Ljubav, znanje i prirodni sastojci stvaraju dobro vino