Rokenrol
Nemam ništa, a imam, lepo misleći o sebi, sve.
Hoću maksimum.
Ipak, nisam kadar ni za minimum.
Od nule, izgleda, ne znam bolje.
A apsolutnost me zove.
Da li su to moje stvari, pitam se, na travi.
Šta će da me podboči posrnulog.
Jok štaka, pesma, izmisliću je na keca.
![]()
Milan Šupica
Ekipa
Čuvamo jedno drugom leđa.
Uvek je neko budan.
Pazi dok se treći ne probudi.
To bi trebalo da je u srži tima.
Ali odagnati tuđi san ili ne…
Ne možemo znati da li je u toku nečija mora.
Ili krasan onirički prizor.
Želim da spavam, neka drugi misle o tome.
![]()
Milan Šupica
Preko pruge
Obrisi grada, pre njih izlupani beton.
Kamenčići i pruga.
Da bi se prešlo preko svega, neophodan je motiv.
A gubi se, nestaje.
Stiže pipkanje u mraku.
Potraga za mostom.
Potrebom da se prelaz nađe.
Možda je najbolje tu gde jesam, čemu sve to čačkanje.
(Pančevac/Siniša Trajković)