
Od 15. jula sve ide automatski - mašina će da odluči da li vam auto prolazi registraciju
Slikarka Jelena Badnjevac Ristić u galeriji „Green Door – Art Corner” u najboljem svetlu predstavila i Pančevo na motivima svojih slika
Slikarka Jelena Badnjevac Ristić u galeriji „Green Door – Art Corner” u najboljem svetlu predstavila i Pančevo na motivima svojih slika

Za slikarku Jelenu Badnjevac Ristić može se reći da je jedan od najboljih umetnika ambasadora Pančeva, ne samo zato što izlaže često diljem Srbije i što je poznata i po tome što vodi radionice za ljude sa invaliditetom ili bolestima popute multiple skleroze, nego zato što njeni motivi Pančeva koje često slika privlače pažnju publike.

I izložba „Posle šetnje” koju publika ima prilike da vidi još danas u beogradskoj galeriji „Green Door – Art Corner” (u Ulici kralja Petra) bila je veoma posećena, a na otvaranju, priređenom 7. maja, bila je prepuna. Bila je to prilika da se Jelena predstavi i posetiocima putem nekoliko priča koje su potom postavljene i na društvene mreže. Jednu od tih priča posvetila je i svojoj novoj inspiraciji.
– Reč je o kaferima jer, pored pejzaža i Pančeva i Beograda, privlači me i ta društvenost, posebno u vreme današnjeg otuđenja. Ljudi se u njima druže, pričaju… Zato sam htela da pokažem da postoje kontakti između ljudi i da nije čovek uvek tako usamljen kao što se čini na prvi pogled – objasnila je motiv za svoj noviji slikarski ciklus Jelena Badnjevac Ristić.

Foto: privatna arhiva
A govoreći o procesu svog stvaranja, ispričala je da često slika prosto izađe iz nje.
– I sama se iznenadim. Imam osećaj da neko drugi umesto mene vuče poteze. Na kraju budem zadovoljna. Znači da je slika izašla duboko iz mene, iz najdubljih emocija koje me uvek vode pri slikanju. Naravno, nije uvek tako – kazala je takođe Jelena.
Decenijama je prisutna na likovnoj sceni, još od 1978. godine, kada je izložila prvu sliku na jednoj kolektivnoj izložbi.
– Nisam studirala slikarstvo, pošto su me životni putevi odveli nekim drugim pravcem, ali sam neprekidno slikala u svom ateljeu i usavršavala se. Najveću podršku mi je dao Stojan Trumić, najpre kao profesor u Gimnaziji, a potom sam odlazila u njegov atelje – prisetila se Jelena na otvaranju izložbe u Beogradu.
A i ovom izložbom uspela je Jelena da preko svoje emocije i talenta, kao neumorni hroničar svoga grada, prikaže damare i skrivene lepote Pančeva.
(Pančevac / N. Simendič)