
Institut Tamiš proslavio 70. rođendan
Na godišnjicu od kada su gađane sve tri fabrike u hemijskoj zoni „Pančevac” pokreće feljton o događjima u Pančevu za vreme bombarodvanja 1999.
Na godišnjicu od kada su gađane sve tri fabrike u hemijskoj zoni „Pančevac” pokreće feljton o događjima u Pančevu za vreme bombarodvanja 1999.

Pančevo je u toku aprila 1999. godine doživelo pravi ekološki ratni zločin. Jer pošto je „Milosrdni anđeo” u nekoliko raketiranja već onemogućio proizvodnju u Rafineriji, u noći između 15. i 16. aprila gađane su istovremeno „Azotara” i „Petrohemija”, a zatim između 17. i 18. aprila obavljen je ekološki eksperiment „in vivo” – gađane su sa samo nekoliko sekundi razmaka sve tri hemijske fabrike u Pančevu – i Rafinerija, i „Azotara” i „Petrohemija”. Amalgam ispusta i u vazduh, i u vode, i površinske i podzemne, i u zemljište, ostao je nepoznanica do danas.
Ima sigurno nekoliko datuma koji će ostati zapamćeni iz vremena bombardovanja 1999. godine u svesti Pančevca, koji su te dane proveli u gradu. Pogibija Mirka Dmitrovića, Duška Bogosavljeva i Dejana Bojkovića 4. aprila, kada je raketa razorila Energanu u Rafineriji, nije za poređenje ni sa jednim. Za njihove porodice to je bio bolan gubitak, ali nema sugrađanina koji takođe nije osetio tugu i jed.

Potpis: „Noć veštica 2” – 01.00 sat, 18. april, kada su pogođene sve tri fabrike u južnoj hemijskoj zoni
Ali napadi su se samo ređali. Rafinerija je gađana još šest puta. Ipak, dve noći koje su novinari TV Pančevo nazvali „Noć veštica 1” i „Noć veštica 2” ostale su možda i najupečatljivije. Bile su to noći kada je NATO sproveo svojevrsni ekološki eksperiment nad Pančevom. U prvoj „Noći veštica” između 15. i 16. aprila gađane su zajedno i „Azotara” i „Petrohemija”, a kao da to nije bilo dosta, u jedan sat posle ponoći, u drugom delu „Noći veštica” 18. aprila, samo u nekoliko sekundi rakete su redom pogađale „Azotaru”, „Petrohemiju” i „Rafineriju”. Vatrene pečurke su se nizale. Jutro će tek otkriti dim iznad grada – beli od vinilhloridmonomera, crni od nafte i benzina. Garež je kapala po radnicima fabrika, vatrogascima, radnicima hitne pomoći, kučićima koji su po Vojlovici tražili gazde i novinarima i snimateljima RTV Pančevo.
Iako se mnogi i danas podsmevaju izjavi čelnika grada da je „dim srećom otišao od Pančeva”, stvarno je bila sreća što se vetar okrenuo od najnaseljenijeg centra dok su se opasna isparenja postepeno razređivala. Potom je pala kiša koja je gasove uterivala u zemlju. Tvrde danas mnogi da nije bila slučajna, nego da je izazvana vazdušnim vrtlogom usled jakih detonacija. Kako god, zagađenje zemlje platićemo naknadno. I opet nije bilo dosta. Gađanje „Rafinerije” 7. juna, kada je već bilo jasno da je kraj, zalilo je konačno banatsku ravnicu. Danima se nad Pančevom i okolinom valjao crni gusti dim. Spuštao se i na krovove kuća u centru grada.
I kao i uvek, legende nastaju u istorijskim vrtlozima, posebno u ratnim vremenima koja jedu istinu. Jedna u koju i danas veruju mnogi Pančevci je da su građani na severu Evrope posebno osetili posledice zagađenja iz Pančeva, pa da su čak i više od nas nastradali. U-ta-ta – rekla bi deca. Osim što je teško da bi, i da je to istina, to bilo neka uteha, nažalost, i u legendi će ostati šta smo mi ovde udisali, a zatim popili i pojeli. Teško da možemo da poverujemo da istraga takvog ratnog zločina nije sprovedena. Ili je ipak neko u ovoj državi mnogo preciznije izmerio zagađenja nego što mi to znamo. Ili možda znaju nešto više i emisari iz zemalja koje su nas bombardovale, a koji su po Pančevu špartali nekoliko godina obećavajući remedijaciju mrtvog kanala u Azotari i svakojaku drugu pomoć. A ni imena im se danas ne mogu setiti.
U međuvremenu, bar imamo hronologiju događaja. Komentar nije potreban.
24. mart 1999 – sreda
– Dva projektila su pogodila vojni centar za rano uzbunjivanje kod Kačareva nekoliko minuta posle 20 časova. Detonacije su se čule na Kotežu 2, a eksplozija se mogla videti s prozora zgrada okrenutih ka tom delu grada.
– Oko 20.30 gađana je Fabrika aviona „Utva”, a detonacije su se čule u celom gradu. Nekoliko minuta posle 21 sat napad je ponovljen. Taj takozvani double tap, to jest gađanje istog cilja u vrlo kratkom razmaku, nije izričito zabranjeno po međunarodnom humanitarnom pravu, ali se smatra ratnim zločinom ako je svrha drugog napada da uništi civile, spasioce, kao i ranjenike. Ipak, ovakav napad se često kritikuje jer je skoro nemoguće sprečiti civile da se okupe na mestu napada nakon prvog gađanja.


U Fabrici aviona „Lola Utva” u ta dva napada uništene su mašinska i remontna hala, alatnica i pogon za proizvodnju kabinskog stakla. Jedan projektil ili deo rakete pogodio je kuću u Ulici Tanaska Rajića 23 i probušio plafon. Stradalih, na sreću, nije bilo.

Plafon kuće u Tanaska Rajića nakon gađanja Fabrike aviona
– „Petrohemija” je objavila da je razlog spaljivanja etilena na baklji poremećaj u proizvodnji izazvan detonacijama i slabim naponom struje.
(Nastaviće se(
(Pančevac / Nevena Simendić)