
Vučić na svečanoj večeri u Budimpešti: Nazdravljam prijateljstvu Srbije i Mađarske
U sat se nije gledalo na revijalnom koncertu Tamburaškog orkestra Pančeva u čast deset godina postojanja
U sat se nije gledalo na revijalnom koncertu Tamburaškog orkestra Pančeva u čast deset godina postojanja
Na koncertu Tamburaškog orkestra Pančeva pod nazivom „Od klasike do ’Bitlsa’”, priređenom u čast 10 godina postojanja na velikoj sceni Kulturnog centra u subotu, 18. januara, pored Čajkovskog i roka stale su i pesme srpskih romantičara, romska muzika i stihovi posvećeni Pančevu, sa solistima Sanjom Čukanović i Nikolom Ugrčićem. Na kraju je desetočlani ansambl s maestrom Mihajlom Jovićem na čelu ispraćen sa četiri bisa.
Subotnje veče 18. januara bilo je takvo da, kao što kažu, ni psa na ulicu ne isteraš. Sipila je ledena zavesa inja. Noge su letele levo-desno po trotoarima opasno skliskim za kosti. Ali dvoranu Kulturnog centra zarad koncerta Tamburaškog orkestra Pančeva u čast deset godina postojanja popunio je pančevački publikum. I nije retka pojava, posebno kada nastupaju pančevački umetnici, da se sedi i na stepeništu, ali sada ni tu nije bilo mesta, nego su pojedinci duže od sat i po pratili koncert i sa vrata sale.
Od Čajkovskog, preko Pančeva, do „Bitlsa”
I hajde što je bilo i ovacija, posebno za kola, romsku muziku i za soliste, nego se u sali osećala radost, što baš nije lako izazvati u današnja vremena. A i kako je ocenio jedan čikica posle koncerta, vladala je tu i porodična pančevačka atmosfere. Najpre se stidljivo pljeskalo uz „Dunavske valove” Jovana Ivanovića, Valcer br. 2 Šostakoviča i bolero „Toledo”, onda sve glasnije uz ritam pesama srpskih romantičara koje je izvela Sonja Čukanović – od „jesenskih dugih noći” Branka Radičevića, preko „ponoći neme” Đure Jakšića, do Nešićevih „đuvegija”.
Sanja ČukanovićFoto: Milan Šupica
Sledile su „Žalim te, momče”, „Zračak viri kroz grančice” i „Gde si, dušo”. A onda je i „zavrućilo” na instrumentalu „Ciganski uranak”, dok je Sanja potom bila nagrađena ovacijama za „Amen sama but Roma” i „Cigansku poskočicu”. Između dvoje solista umetnulo se Sašino i Dunda kolo. Publikum je posle toga raznežio Nikola Ugrčić emotivnim izvođenjem numera „U Pančevu gradu”, „Lenka”, „Pesma o njoj” i „Dunav se uliva u Tamiš”.
Nikola UgrčićFoto: Milan Šupica
Na kraju, da ne manjka raznovrsnosti, sledile su i četiri numere „Bitlsa” u pomalo čudnovatoj, ali zanosnoj obradi za tamburu. Iako je možda zamorno sve ovo i nabrajati, zamislite još i to da je ansambl uspeo da svaki žanr i dočara u duhu primerenom baš njemu.
– I u klasici postoje razlike jer ne možeš svirati Čajkovskog isto kao Baha ili Vivaldija. A mi smo uspeli da u svakom žanru pokažemo karakter tog žanra na pravi način – potvrđuje i umetnički rukovodilac orkestra Mihajlo Jović, mada nevoljno jer teško ga je navesti da se hvali.
profesor Mihajlo Jovuć – umetnički u5rkovodilac Tamburaškog orkestra PančevaFoto: Milan Šupica
A baš je Mihajlo još pre više od deset godina osmislio stvaranje jednog orkestra tambura koji bi isključivo nastupao na koncertnim podijumima sa umetničkom muzikom, kao i umetničkim obradama tradicionalne muzike. Već na prvom koncertu „Srpski pesnici romantičari u starogradskoj muzici” razgalili su publiku. Sledila su iznenađenja s valcerima, napolitanskim napevima, „Bitlsima”… Ređali su se i aranžmani za kola, staru i starogradsku muziku na „Etno.komu”, izvodili su pesme posvećene Pančevu… Godinama su nastupali sa ansamblom „Kolo” i našim „Paunovićem”… Sada su koncertom „Od klasike do ’Bitlsa’” završili opus od deset godina čije su obeležavanje otpočeli prošle godine.
„Profesor” da se pamti
Dostignuti kvalitet orkestar, pored pažljivo odabranog repertoara, duguje i kvalitetu aranžmana, koje je uglavnom sačinio Mihajlo Jović. Duša svakog orkestra ipak su ljudi. Godinama su ispod Jovićevog profesorskog čekića u Muzičkoj školi izlazili kvalitetni muzičari, ovenčani najvišim republičkim priznanjima. A „profesoru”, kako ga i danas zovu, iako su školu odavno napustili, nije se odbijao ni poziv za Tamburaški orkestar Pančeva.
– „Profesor” je držao orkestre osnovne i srednje muzičke škole u kojima smo po tradiciji, od prvog dodira sa instrumentom, sticali iskustvo. Imamo raznovrstan repertoar, tako da smo i dalje inspirisani za sviranje i nastupe – kazao nam je Mihailo Đordan, koji je ovaj put svirao A-basprim na prvoj liniji, a o čijem muzičkom znanju dovoljno svedoči i to što je bio pobednik na republičkom takmičenju na mandolini.
A iako je jedva ušao u treću deceniju, nije najmlađi. To je Luka Aranđelović, najstidljiviji – mada u dahu nabraja da u orkestru svira tamburaško čelo, da je četvrta godina srednje škole na tamburi A-basprim, da svira i kontrabas, koji planira da upiše na Muzičkoj akademiji, i da je vanredno završio osnovnu školu gitare.
– Orkestar nam mnogo znači i zato što savladavamo i izvodimo vrlo raznovrsne kompozicije iz vrlo različitih žanrova – od klasike pa do kola. A uvek nastojimo i da se dobro zabavimo – rekao nam je Luka, koji je ipak propustio da navede da u svom arsenalu ima četiri pobede na republičkim takmičenjima.
Tamburaski orkestar Pančeva. u prvom redu (sleva nadesno): Damir Pranjković, Mihailo Đordan, Dejan Pejčić i Mihajlo Jović, u drugom redu (sleva nadesno): Ognjen Arbutina, Milan Borojev, Luka Aranđelović, Goran Pejčić i Danijel Pejčić, za kontrabasom stoji Mihajlo ObrenovićFoto: Milan Šupica
Nešto dalje iza bine okupila se i nešto starija, a i opuštenija „ritam-sekcija” – Mihajlo Obrenović (bas), Milan Borojev (E-kontra) i Ognjen Arbutina (A-kontra), svi po obrazovanju gitaristi.
– U orkestru nas drži i ljubav prema muzici i druženje s kolegama. Ponosni smo i na kvalitet naših nastupa jer „profesor” je dobar pedagog koji zna da nam prenese znanje – svedoči Mihajlo Obrenović, danas inženjer, čija biografija sadrži i srednju muzičku školu.
– Ne bavi se mnogo ljudi tamburom, posebno ne s klasikom na tamburi, i time je ovo sve interesantnije. A ono što nas drži u orkestru je i „profesor”, koji se uvek zalagao za svoje učenike kao da su njegova deca i ponosni smo što sviramo s njim – ispričao nam je Milan Borojev.
– Kao dobri učenici obavezno smo dobijali poziv od „profesora” da sviramo i u orkestru. A šta nas i dalje drži? Pa da nismo bili u orkestru, morali bismo da pevamo u horu – reči su Ognjena Arbutine, koje svedoče i o tome da članovima orkestra ne nedostaje ni duha, a njega je profesor svojevremeno opisao kao „fantastičnog učenika s neverovatnim sposobnostima”.
U muzici je ostao Damir Pranjković (tambura A-prim), koji nastavlja tradiciju Mihajla Jovića i kao profesor u Muzičkoj školi „Jovan Bandur”.
– Tambura se smatrala samo tradicionalnim instrumentom, povezivana je skoro isključivo sa starogradskom muzikom, pa zato ljudi možda i imaju predrasude o tome šta na njoj može da se izvede. Tako je bilo sve dok nije uvrštena u zvanično muzičko obrazovanje – objašnjava Damir, dodajući da veliki deo svog znanja duguje Joviću, koji je uvek bio autoritet, ali bez nametanja i uz bliskost sa učenicima.
– Pančevo je uvek vodilo računa o tamburaškoj muzici. Ali cela porodica Mihajla Jovića, jer su i njegovi kćerka i sin svirali u orkestru, uticala je i duže od deset godina na razvoj tamburaške muzike u Pančevu. Na kraju smo dostigli taj nivo da može da se održi ovako kvalitetan resital u trajanju od sat i po efektivne muzike – ocenio je Damir.
S muzikom u duši
U muzici kao profesiji, iako su takođe bili izvanredni učenici, ipak nisu završila tri brata Pejčića – Goran, Dejan i Danijel, svi odreda inženjeri računarstva ili elektrotehnike, koji su svi na A-basprimu.
– Koncert je bio sjajan. Bili smo vrlo kompaktni. Ponosan sam na ono što je urađeno. Ipak nisam očekivao tako sjajan odaziv publike. Uživali su svi – i publika i mi na bini. A ono što me drži da sviram i dalje u orkestru je ljubav prema tamburi i muzici, jer to je deo mene – kazao je Goran.
– Ovaj koncert je bio nezaboravno iskustvo – toliko ljudi, energije, toliko nasmejanih lica. Mislim da smo zajedno sa gostima napravili događaj za pamćenje. Čast mi je što sam s kolegama i sa svoja dva brata bio deo svega toga. Muzika je sastavni deo mog života, za šta sam zahvalan i roditeljima i profesorima. A Tamburaški orkestar Pančeva polako postaje njegova znamenitost i malo-pomalo se širi ideja o lepoj, katkad neobičnoj muzici, koja se može izvesti na tamburi – uveren je Dejan.
– Koncert je bio čista desetka. Bila mi je čast što sam delio scenu s tim ljudima, a salu s publikom! Bilo je tu i najmlađih i najstarijih ljubitelja tamburaške muzike i svima je jedna stvar bila zajednička: osmeh i dobro raspoloženje. A za moju ljubav prema muzici, u kojoj uživam u svakom trenu, zaslužni su i roditelji, a i starija braća na koju sam se ugledao – ispričao nam je najmlađi od braće Pejčića – Danijel.
Kao jednu od muzičkih odrednica Pančeva tamburašku muziku je imenovao i muzički urednik u Kultrunom centru Slobodan Tanasijević.
– Dugovečnost orkestra pod vođstvom Mihajla Jovića govori o vitalnosti tradicije tamburaške muzike u Pančevu. A izbor kompozicija na ovom koncertu je i značajan iskorak prema nekim drugim muzičkim poetikama. Takođe je veoma značajno to što su svi muzičari iz Pančeva i što je i deo repertoara u vezi s našom lokalnom muzičkom tradicijom – izjavio je Tanasijević.
Ni maestro Mihajlo Jović ne propušta da istakne da je jedan od doprinosa Tamburaškog orkestra ovom gradu to što su svi njegovi članovi učenici naše muzičke škole. A ni nekoliko dana nakon koncerta nisu ga pustile pozitivne emocije.
– Sada sam siguran da nas je publika dokraja prihvatila. Jesmo imali i ranije sjajne koncerte, ali je bitno da, kad se popneš na neki nivo, to i održiš. Drago mi je što sam u publici video dosta mladih ljudi i očigledno je da postoji ogromno interesovanje, da ljudi prate naš rad i da nas svim srcem podržavaju – kazao nam je Mihajlo Jović.
A onda je uz osmeh zadovoljstva najavio da će sebi dati malo vremena da se sve slegne, naravno pošto napiše izveštaj za Grad, koji je finansijski pomogao da se ovaj koncert održi. Potom će sročiti još koji iznenađujući aranžman za Tamburaški orkestar. Na pitanje da li bi ponovili ovaj koncert, odgovorio je samo: „Možda”.
(Pančevac / Nevena Simendić)
KULTURNI CENTAR: Koncert Tamburaškog orkestra Pančeva u subotu