Milojkov od Brisela do Moskve konačno stigao u Rusiju!

Naš odvažni i plemeniti sugrađanin Dušan Milojkov putuje svojim biciklom od Brisela do Moskve, čime želi da skrene pažnju na talentovanu decu iz Regionalnog centra „Mihajlo Pupin“.

15:26

08.07.2024

Podeli vest:

Foto: Dušan Milojkov

Naš odvažni i plemeniti sugrađanin Dušan Milojkov putuje svojim biciklom od Brisela do Moskve, čime želi da skrene pažnju na talentovanu decu iz Regionalnog centra „Mihajlo Pupin“.

Bez obzira na razne izazove, poput kiše, vetra, jakog sunca, on usput doživljava i nezaboravne trenutke srećući brojne dobronamerne ljude, koje mu na razne načine pomažu do ostvarenja cilja.

Tokom svog putešestvija već je prešao ineteresantne i lepe predele u Belgiji, Holandiji, Nemačkoj, Švedskoj, Norveškoj, iz koje je stigao u Švedsku, kako bi posetio njen glavni grad Stokholm, odakle je trajektom nastavio za Finsku i Helsinki.

Tu se, međutim, ispostavilo da iz Finske ne može da pređe u Rusiju, jer su svi granični prelazi zatvoreni.

I taman kada je pomisilo da odustane i vrati se u Srbiju, odlučio je da nastavi put drugom rutom, preko Estonije, u koju je takođe prešao kruzerom, odakle je odmah seo na bicikl i stigao do mesta Muge.

– Čim sam se probudio krenuo sam iz Muge. Dа bih stigао dо granice Estonije i Rusije trebalo je da vrtim pedale 200 kilomara, znači trebao sam pošteno da gazim svom snagom. To se ne može ako se nešto ne pojede, jer za snagu je potrebno zadovoljiti čulne potrebe, pa sam na prvoj benzinskoj pumi na četrdesetom kilometru od Muge u prvoj benzinskoj pumpi kupio hranu. Novčanik mi se dovde već bio dosta istanjio, ali nisam mario. Zahvaljujući mojim prijateljima koji su sponzorisali ovo putovanje izdržaću sa onim što imam. Ni sam ne znam koliko mi je novca još potrebno do kraja ove avanture. Nisam se time opterećivao, jer i siromašni i bogati tvrde da novca nemaju dovoljno. Ponekad se pitam, koliko je novca stvarno čoveku potrebno i zašto ljudima nikada nije dosta para? Оdgovor nа tа pitanjа teškо mogu dа pronađem, poštо su mi оd malih nоgu pričali dа је skromnost vrlina. U tо sаm sе uveriо u kasnijim godinamа, poštо mе је živоt istinski naučio kako se živi sa malo novca. О materijalnom bogatstvu nikada nisam maštao, odabrao sam pošten i skroman životni put, а mоgао sam imati mnogo para, samo, bilo me je sramota da na taj način dođem do njih – navodi Dule.

Kada je jeo nastavio je putovanje, prema pograničnom gradu Narvi.

– Nisam nikako želeo da vozim sporednim putevima, jer oni bi me mnogo kilometara udaljili od auto-puta koji je najkraća deonica do granice. Zato sam se uključio na auto put. Bilo je normalno što me na njemu obilazi veliki broj automobila, ali nije trebalo da iz jednog vozač izbaci praznu limenku. Ona, kada je točak pregazi biva spljoštena, što je opasno ako motorista u krivini nagazi na nju. To može biti kobno za njega. Da se to ne bi desilo stao sam da pokupim limenku, ubacio je u prtljag i nastavio putovanje. Do kraja dana ništa posebno nisam video niti doživeo, samo sam slušao muziku vozeći širokom zaustavnom trakom. Saobraćaj do podneva nije bio gust. Kamiona skoro da nije ni bilo, jer poznato je da je i Estonija uvela sankcije Rusiji pa u tom smeru nisi ni išli – priča Milojkov.

Kada je stigao u Narvu brzo je ponašao granični prelaz Estonije na obali  istomimene reke.

– Reke čine prirodne granice, pa tako reka Narva deli grad Narvu i Ivangorod. Na granici je bilo mnogo ljudi koji su išli biciklima ili pešice, jer automobilski saobraćaj je zbog sankcija Rusiji zatvoren. Gužvu su činili ljudi iz Rusije koji rade u Estoniji i ljudi iz Estonije koji rade u Rusiji. Rekli su mi da je tako svaki dan već godinama i da se na prelaz iz jedne u drugu državu čeka nekada i po tri sat. U mom slučaju čekalo se sat i po i to mi je bilo teže nego što sam prevezao danas 230 kilometara. U Ivangorodu sam bio u 23 sata. Lako sam pronašao hostel Vitez u kojem sam zakupio sobu za 900 rubalja. Sleledećeg dana čekao me je Sankt Peterburg. Dok nisam zaspao ramišljao sam kako će moj dolazak u Piter, kako Rusi zovu ovaj grad, svakako biti za mene veliki praznik, zato što sam želeo da vidim i Zimski dvorac, koji je nekada bio rezidencija ruskih carevа i što je on ujeddnо i glavnа zgradа јednog оd najvećih, najlepših i najstarijih umetničih i kulturnо – istorijskih muzejа u ljudskој istoriji i kulturi – govori ovaj Pančevac na dalekom putu do Moskve.

(nastaviće se)

Milojkov ipak nastavio put od Brisela do Moskve, ali preko Estonije

Milojkov od Brisela do Moskve: Viša sila zaustavila ga u Finskoj!

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre postavljanja komentara, molimo pročitajte i složite se sa uslovima korišćenja


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.