
Dolovo: Ovčarima prilike ne idu na ruku

Dolovo – Ovčarima iz Dolova prilike im ne ide na ruku, mada je snegu bilo vreme da padne. Štaviše, kako kaže poljoprivrednik Nikola Trbenčin, pamte daleko jače zime i veće snegove. Ipak, stado od oko 100 grla sada je morao da povuče sa pašnjaka, a nije bio jedini nateran da izgoni stoku na ostatke osušene trave sve do prvih jačih mrazeva. Razlog je što su odgajivači u južnom Banatu u zimu ušli sa upola manje stočne hrane, a uz to je, kažu, lošeg kvaliteta i duplo skuplja u odnosu na prošlu godinu, piše „Politika“.
„Dupli” je minus i u ovom selu stočara, gde vape da će jako teško pregurati zimu, uz mršave zalihe hrane sa svojih njiva, pa će i u oborima ostati manje grla. Još dodaju da bi država mogla da pomogne nakon teške godine, kada su strepeli za useve, pa „obrali” gubitke zbog suše, a u narednim mesecima bez ispaše. Zbog toga će teško sačuvati optimalnu proizvodnju grla. Trbenčin dodaje da svoju još nije redukovao, ali stado nije ni uvećavao, a da će do aprila ovce više prehranjivati nego hraniti.
„Sad je minus, a mi pričamo o suši koja je letos bila katastrofalna i za nas još nije prošla. Treba prezimiti bar još dva i po meseca. Ja sam gledam da koliko god mogu iskoristim ostatke trave na pašnjaku, jer nismo mogli da spremimo dovoljno kvalitetne hrane za zimske dane. Deteline je manje za polovinu, sena isto, jer je bilo samo jednog otkosa, a u normalnim uslovima bude ih i tri. Zato smo morali da kupimo polovinu potrebnog baliranog sena, deteline i komušine od kukuruza, a i ona je zbog suše jako loša. To, pak, utiče na kondiciju grla, koja neće moći da iznesu optimalan broj jagnjadi, pa ćemo i tu biti na šteti”, priča za „Politiku” Nikola Trbenčin.
Uz sve probleme, i takve hrane na tržištu nema dovoljno za sve, pa je seno i sve ostalo, kažu, preskupo. Bala je i nekoliko hiljada dinara, što dodaju, nikad nije bilo – a kila žive vage petnaestak posto od toga. Računica tanka da održe stada. Stoka mora da jede, koliko god da cena hrane raste, pa će stočarstvo na ovom terenu teško prezimiti. Zato su prinuđeni da kupuju i slamu, samo da bi, kako-tako, nadoknadili nedostatak stočnog obroka, koji može da se uklopi u proizvođačku cenu.

Printscreen/YT
„Još jedna neizvesna godina, pa će se stoka prodavati i više nego što smo planirali, samo da nekako preturimo. Nije dobro ni ratarima ni stočarima. Klima, šta li je, tera da se ’navikavamo’, da se bolje organizujemo i spremnije suočimo sa situacijom. To važi za nas, ali i za prateće službe, koje bi morale da stanu uz poljoprivredu u ove crne dane koji traju. Nama ne treba novac, treba nam hrana za stoku. Bilo bi logično da država ima neke rezerve, fond, neku strategiju za vanredne situacije, jer poslednje tri proizvođačke godine jesu bile vanredne u poljoprivredi. Najteže smo pogođeni mi stočari i ako se ovako nastavi, Srbija će ostati bez mnogo grla stoke”, mišljenja je naš sagovornik.
A struka napominje da je deo rešenja u jesenjoj setvi, kada treba sejati ozime kulture koje će stići u sredinom proleća, kako bi proizvođači mogli da premoste nedostatak hrane.
„Matematika nam je sve teža. Ja sam već prošle godine smanjio broj ovaca skoro za trećinu, a nekada sam ih terao i 150 i to naše autohtone cigaje. Tako je i u selu. Od nekada 10.000 ovaca ostalo je oko deset odsto, gore-dole. Mučimo se i sa plasmanom, jer nema ugovorene prodaje. Deo ode što, ovako, prodamo pojedinačno, jedno-dva grla, a videćemo kako će biti kad dođe do jagnjenja na proleće. O vuni neću ni da pričam, to su ogromne količine koje stoje dok ne dođu za bacanje. Jedino još vajde imam od pravljenja sira, dnevno ga bude oko 30 kilograma i dobro se prodaje”, zaključuje iskusni stočar iz Dolova.
(Politika/Olga Janković)
















