
Vučić dodelio Sretenjski orden prvog stepena Opštoj bolnici Pančevo
Momir Paunović ima ogromno iskustvo u privrednom poslovanju i jedan je od najuspešnijih direktora pančevačkih osiguravajućih kuća u istoriji
Momir Paunović ima ogromno iskustvo u privrednom poslovanju i jedan je od najuspešnijih direktora pančevačkih osiguravajućih kuća u istoriji
Momir Paunović zna mnogo o normativnom uređivanju odnosa u velikim privrednim sistemima. Tokom šest decenija u pedesetak enigmatskih, informativnih i revijalnih listova objavio je preko petsto novinskih tekstova, osam hiljada ukrštenica i drugih enigmatskih radova, kao i osam knjiga. Bio je naš gost.
PANČEVAC: Koji su najvažniji momenti u vezi s vašim školovanjem?
MOMIR PAUNOVIĆ: Rođen sam 1946. godine u Rašancu kod Petrovca na Mlavi, gde sam završio osnovnu školu. Maturirao sam u Požarevačkoj gimnaziji, jednoj od najstarijih u Srbiji, čiji učenici su bili mnogi kasnije uspešni ljudi, među kojima se ističu čuveni akademici fizičar Pavle Savić i profesor Pravnog fakulteta Radomir Lukić. Imao sam talenat za jezike – maturski rad sam pisao i odbranio na nemačkom, a isticao sam se i po uspehu iz srpskog jezika. Rano sam ispoljio talenat za pisanje i novinarstvo, pa sam u gimnaziji izabran za predsednika novinarskog kluba. Saradnju s lokalnim požarevačkim listom „Reč naroda” započeo sam 1964, a moje tekstove su krenuli da objavljuju i drugi listovi. Iste godine beogradska „Enigma” mi je štampala prvu ukrštenicu. Zvanje diplomiranog pravnika stekao sam na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1969. godine.
• Profesionalna karijera vam je bila dinamična i zanimljiva.
– Može se tako reći. Mada sam nameravao da se profesionalno bavim novinarstvom, želja da se što pre zaposlim i sticaj okolnosti odveli su me na drugu, ispostavilo se pravu stranu – da se bavim pravom. Zahvaljujući dobrom proseku ocena sa studija – 8,40, primljen sam na mesto pravnog referenta u Republičkoj geodetskoj upravi Srbije. U toj upravi sam radio četiri i po godine, doguravši do zvanja savetnika za drugostepeni upravni postupak. Kadrovski stan i prilično veća plata bili su razlog da napustim Beograd i da 1974. godine pređem u Pančevo. Moje prvo zaposlenje u ovom, od tada i mom gradu bilo je u filijali osiguravajuće organizacije „Jugoslavija”, kasnije se zvala ZOIL „Dunav”, gde sam posle dve godine postavljen za šefa Pravne i opšte službe. Kao mlad pravnik, sa iskustvom u republičkoj upravi, ubrzo sam s volonterskim statusom izabran za člana Pravnog saveta Izvršnog veća opštine Pančevo.
Momir Paunović sa suprugomPrivatna arhiva
• Očigledan je uspon u vašoj karijeri, kao i uspeh…
– Hvala vam na toj konstataciji. Posle pet godina rada u osiguranju, 1979. godine sam prešao u opštinsku upravu, gde sam godinu dana bio zamenik sekretara, a potom pet i po godina sekretar Skupštine opštine Pančevo. Na lični zahtev sam razrešen ove funkcije i 1985. godine sam prešao na rad u SOUR „Hemijska industrija Pančevo” na mesto potpredsednika Poslovodnog odbora SOUR-a zaduženog za pravne poslove. Bilo je to u vreme intenzivnog privrednog razvoja. HIP kao veliki privredni sistem okupljao je u svom sastavu ne samo „Azotaru” i „Petrohemiju” već i druge organizacije hemijskog reprodukcionog lanca u Pančevu i širom Srbije – u Beogradu, Novoj Varoši, Gornjem Milanovcu, Petrovcu na Mlavi, Bujanovcu, Vladičinom Hanu, Šidu, Rumi, Plandištu, Žitištu i Crepaji – i zapošljavao je preko deset hiljada radnika. U tom periodu sam stekao dragocena iskustva o privrednom poslovanju i normativnom uređivanju odnosa u velikim privrednim sistemima. Kasnije sam godinu i po dana bio na dužnosti direktora Sektora pravnih, kadrovskih i opštih poslova u „Petrohemiji”. Zbog iskustva koje sam stekao na poslovima osiguranja imovine i lica pozvan sam da budem direktor Glavne filijale „Dunav osiguranja” u Pančevu i tu dužnost sam obavljao četrnaest godina. Do penzionisanja, kratko vreme sam proveo na mestu direktora RTV-a Pančevo i zamenika sekretara Opštinskog veća Pančevo. U penziji sam od 2010.
• I, nakon svega toga, kako ocenjujete svoj poslovni put?
– Smatram da je dobro što sam tokom karijere menjao organizacije i radio na različitim poslovima, jer mi je to pomoglo da upoznam više pravnih oblasti, kao što su normativni poslovi, upravni postupak, zaključivanje ugovora, naknada štete, postupak pred sudovima, privredno poslovanje… S obzirom na to da sam radio na pripremi nacrta dvaju zakona, stekao sam iskustvo i u pripremi zakona, uredbi, statuta i opštinskih odluka, normativnih akata privrednih organizacija… Učeći od iskusnih pančevačkih rukovodilaca, poput Nikole Miljanovića, Stevana Kolarskog, Ernea Erdeija, Žarka Grubetića, Momčila Marojevića i Vere Kažić Zojkić, savladao sam tajne organizovanja i upravljanja poslovima. Shvatio sam da uspeh u ovome zavisi, pre svega, od okupljanja i angažovanja dobrih stručnih saradnika, respektovanja dobijenih mišljenja, davanja preciznih zadataka i redovnog praćenja njihovog izvršenja.
Sa generalom TasomPrivatna arhiva
• Pančevke i Pančevci vas pamte i kao inovativnog direktora „Dunav osiguranja”…
– Ne bih da zvučim neskromno, ali to je tačno. Vodio sam glavnu pančevačku filijalu u vreme velike inflacije. Ponosim se što smo svojim merama uspeli da prebrodimo taj period, obezbedimo svakodnevnu likvidnost i očuvamo vrednost novčanih fondova. Tokom mog mandata u osiguranju je postojala žestoka konkurencija. Pojavile su se brojne privatne osiguravajuće kuće – u jednom periodu bilo ih je skoro stotinu. „Dunav” Pančevo je izdržao nalet tih malih osiguravača, očuvao je svoj portfelj i zadržao status lidera na poslovima osiguranja. Privatizacijom stambenog fonda prestalo je osiguranje stanova i zgrada preko stambenog preduzeća, pa se postavilo pitanje kako što brže organizovati zaštitu ove imovine u novim uslovima. Mi Pančevci autori smo modela kolektivnog osiguranja stanova i zgrada preko JKP-a „Vodovod i kanalizacija”. Po tome smo prednjačili i u kompaniji „Dunav osiguranje” i u odnosu na druge osiguravajuće organizacije; primera radi, beogradski „Infostan” je ovakav model osiguranja uveo dve godine posle Pančeva. Zbog ovakvih rezultata poslovanja rukovodstvo kompanije me je dvaput novčano nagradilo. U konkurenciji trideset direktora jednom mi je dodeljena treća, a jednom druga nagrada. Naravno, oba puta sam bio iza direktora beogradske Glavne filijale.
• Uz profesionalne obaveze obavljali ste i važne društvene funkcije.
– Da, bilo ih je. Bio sam član Zakonodavno-pravne komisije Skupštine AP Vojvodine, predsednik Opštinske izborne komisije, izvršni sekretar Opštinskog komiteta SK, predsednik Saveta lista „Pančevac”, sekretar Žirija za dodelu nagrada Grada, predsednik Plivačkog kluba „Dinamo”, član Upravnog odbora Kompanije „Dunav osiguranje”, član Predsedništva Enigmatskog saveza Srbije…
• Šta biste izdvojili iz vašeg novinarskog opusa?
– Najpre bih rekao da sam u časopisima „Geodetska služba”, ljubljanskom listu „Obveščanje in odločanje” i „Glasniku” Privredne komore Srbije objavio desetak stručnih članaka posvećenih upravnom postupku, informisanju u procesu odlučivanja i ugovaranju. I nikada me nije napuštala želja da pišem za novine. Kao spoljni saradnik objavio sam oko pet stotina tekstova u informativnim i revijalnim izdanjima požarevačke „Reči naroda”, smederevskog „Našeg glasa”, našeg i vašeg „Pančevca” i u beogradskim izdanjima „Mladost”, „Svet”, „Zadruga”, „Student”, „Politika”, „Politikin zabavnik” i „Razbibriga”.
• Vi ste i jedna od prvih asocijacija u našoj zemlji kada se pomene enigmatika.
– Hvala vam na tome. Tokom šezdeset godina bavljenja zagonetaštvom u pedesetak enigmatskih, informativnih i revijalnih listova objavio sam preko osam hiljada ukrštenica, magičnih likova, ispunjaljki, anagrama i raznih vrsta zagonetki u stihu. Zbog asocijativnosti postavke i rešenja moj anagram „Srbima uzeli srpsko”, čije je rešenje „Briselski sporazum”, svojevremeno su kolege proglasile anagramom godine. U „Leksikonu srpskih enigmata” iz 2007. godine predstavljen sam kao „velemajstor stihovnog zagonetaštva”. Uređivao sam enigmatiku u „Pančevcu”, a pet godina sam bio jedan od urednika našeg najpoznatijeg enigmatskog lista „Novosti enigma”. Najvećim svojim doprinosom srpskom zagonetaštvu smatram svoje informativne, istraživačke i teorijske tekstove posvećene ukrštenicama, anagramima i drugim vrstama zagonetaka. Do 2020. godine sam objavio oko 120 ovakvih napisa. „Pančevac” je u dva navrata objavio moje feljtone – „Čarobni svet enigmatike”, u dvadeset nastavaka, i „Jubilej kraljice zagonetaka”, u deset delova. Članci o enigmatici objavljeni u književnim časopisima evidentirani su u Biblioteci Matice srpske kao relevantne bibliografske jedinice. Kao enigmata sam predstavljen u nekoliko knjiga, a to su: „Leksikon zagonetača Jugoslavije”, „Književna topografija Pančeva”, „Svet anagrama”, „Magični kvadrati 7 h 7”, „Leksikon srpskih enigmata”, „Ukrštanje reči u srpskoj enigmatici” i „Bibliografija srpske enigmatike”. U poslednjoj pomenutoj knjizi sam označen kao „autor niza zapaženih teorijskih enigmatskih napisa i studija”.
• Koja ste priznanja za sve ovo dobili?
– Za doprinos enigmatici priznanja su mi dodelili ED „Vuk Karadžić”, EK „Nova zagonetka”, Kompanija „Novosti” i Enigmatski savez Srbije. Najznačajnija su Povelja ESS-a za enigmatsko izdavaštvo 2009, Zlatna povelja ESS-a povodom pedeset godina enigmatskog stvaralaštva 2014, Povelja ESS-a za životno delo 2016. godine i Zlatna povelja Kompanije „Novosti” za doprinos radu i razvoju lista „Novosti enigma”, vrhunsku saradnju i enigmatsku izuzetnost 2021. Zbog rezultata u profesionalnom, enigmatskom i publicističkom radu svrstan sam u znamenite ljude petrovačkog kraja i uvršten u knjigu „Petrovački pomenik” iz 2008.
• Objavljene su i vaše knjige…
– Da, bilo ih je osam: „Zagonetke u stihu”, „Stihovni anagram i njegove varijacije”, „Ukrštenica – kraljica zagonetki”, „Zagonetne rime”, „Anagramni koloplet”, „Enigmatski zapisi”, „Živo(to)pisne slike” i, poslednja, „Proputujmo Srbiju”, koja je objavljena 2024. „Ukrštenica – kraljica zagonetki” je prva knjiga objavljena na srpskom jeziku o istorijatu, pojmu, elementima, vrsti i kvalitetu ove zagonetke. Takav status ima i knjiga „Stihovni anagram i njegove varijacije”, koju je profesor dr Milosav Čarnić pomenuo na tri mesta u svom udžbeniku „Stilistika stiha” namenjenom studentima Filološkog fakulteta.
• Kažite nam šta vam je privatno obeležilo život.
– Sada, na zalasku života, mogu reći da sam zadovoljan onim što sam ostvario i doživeo u proteklim godinama. Nemam neostvarenih želja. Zadovoljan sam svojom karijerom i svim onim što sam uradio. Sa suprugom sam 45 godina bio u skladnom braku, živeli smo dinamično, mnogo putovali. Sada, kad nje više nema, posvećen sam kćerki i ona meni. Kćerka mi je podarila čak petoro unučadi! E, zbog njih vredi živeti…
(Pančevac / Siniša Trajković)
PROPUTUJMO SRBIJU: Momir Paunović objavio osmu knjigu