
Danas slavimo Svetu Matronu Moskovsku, koja je imala proročki dar

Na današnji dan vernici proslavljaju Blaženu Matronu, ženu iz naroda koja je, iako rođena bez vida, kroz svoj duhovni dar prozorljivosti i isceljenja postala jedno od najvažnijih svetih imena pravoslavlja XX veka.
Sveta blažena Matrona rođena je 1881. u selu Sebino. Njeni roditelji su bili veoma pobožni, vredni i pošteni ljudi. U siromašnoj seoskoj porodici bili je već troje dece, tako da je četvrto dete predstavljalo teret. Zbog toga su roditelji razmišljali da je po rođenju daju u sirotište.
Ali, majka je usnila čudan san, sanjala je belu pticu sa ljudskim likom, „zatvorenih očiju“ koja joj se spustila na ruku. Bogobojažljiva žena „primila je san“ kao nebesko znamenje i tako je odlučila da dete ostane sa porodicom. San se i usnio, jer je mala Matrona rođena slepa, a imala je i spoljašnje obeležje – na prsima je imala ispupčenje u obliku krsta. Na krštenju dobila je ime u čast prepodobne Matrone Carigradske.
Od ranog detinjstva devojčica je bila prozorljiva, a imala je i dar iscelivanja. Predviđala je nesreće, upozoravala ljude , a od njene molitve ljudi su postajali zdravi i dobijali utehu.
Sveti Jovan Kronštatski za nju je govorio da je ona osmi stub Rusije, čime je predvideo da će ona služiti Rusiji i ruskom narodu u najteža vremena bezbožnog boljševičkog progona Crkve.
Deca su je zadirkivala, te s toga, ona je ostajala kod kuće neprekidno moleći se. Sveta Matrona nije mnogo govorila, molila se Bogu, te je tako i one koji su od nje tražili, pomoć savetovala da se više mole. Takođe, ljude je savetovala da se međusobno ne ogovaraju, nego da vode svoju brigu. Kao i da ljube bližnje svoje.
Za života su joj ljudi dolazili da zatraže pomoć da se izleče i svako ko je išao u njenu kuću, pamti jato golubica koji su se skupljali oko njenog doma. Matrona je pomagala svima, lečila ih i blagosiljala, bez novčane nadoknade.
Matrona je znala sve grehove bliskih ljudi, zločine koje su počinili, čak i misli, a da joj pritom ništa nisu pričali. Predviđala je opasnosti, prirodne i društvene katastrofe. Zahvaljujući njoj, mnogi ljudi su izlečeni od različitih bolesti. Dolazili su joj prvo iz njenog rodnog sela Sebino, a zatim i iz okolnih mesta. Postoje svedočenja da je uspela da izleči i nepokretne.
Verovala je da svi ljudski problemi dolaze od nedostatka vere i ljubavi prema Bogu. Govorila je da je nacija koja se odrekne duhovnosti automatski osuđena na propast.
Svetiteljka se upokojila 2. maja 1952. godine, a 8. marta proslavlja se obretenije njenih moštiju. Matronuška, kako je vernici nazivaju, i nakon smrti, nastavila je da pomaže svima onima koji to od nje i zatraže.
(Pančevac)