
Dok je Srbije biće i šljiva: Šljivici se u Srbiji prostiru na više od 70.000 hektara

Čačak – Šljiva je u Srbiji oduvek bila više od voća – ona je simbol istorije, običaja i verovanja. O njoj su pevane pesme, ispod njenih grana su polagane zakletve, njenom rakijom su se lečili bolesni, nazdravljalo u radosti i oplakivala smrt.
Danas se tradicija nastavlja, a šljivici se u Srbiji prostiru na više od 70.000 hektara, što našu zemlju svrstava na prvo mesto u Evropi po gajenju ovog voća.
Stanimir Minić iz Gornje Trepče kod Čačka nasledio je tradiciju svojih predaka i na svom imanju nastavio da gaji šljive, koje se najvećim delom koriste za proizvodnju rakije. Kako kaže, upravo iz njegovog lampeka potekle su kapi koje su doprinele da srpska šljivovica bude stavljena pod zaštitu UNESCO-a, kao element nematerijalno-kulturnog nasleđa Srbije.
Pored proizvodnje rakije, u zapadnoj Srbiji šljiva se često prerađuje sušenjem. Suve šljive iz Mrčajevaca zauzele su mesto na rafovima i domaćih i stranih marketa.
– Iskustvo sa proizvodnjom šljive i rakije podstaklo nas je da proširimo zasade sa tri na 7,5 hektara i da, pored rakije, počnemo i sa sušenjem šljive. Sada imamo energanski pogon koji dnevno može da osuši tonu šljiva dnevno, navodi Radomir Ljujić proizvođač iz ovog kraja.
I dok su nekada šljivicima dominirale sorte poput mađarke i ranke, danas su najzastupljenije čačanska rodna i čačanska lepotica.
Gde god da pođemo i ma odakle da dolazimo – šljiva je uvek bila uz nas. Bilo da je u flaši, u tegli ili osušena u kesici – jedno je sigurno: dok bude Srbije, biće i šljive.
(Pančevac/RINA)