Zarada i za more i za kućni bazen

Unapred dogovorene cene prodavaca, kupci srećni i kada im za venčić ode i hiljadu dinara – osim priče o klincima iz Banatskog Novog Sela kojima je bilo sevap platiti venčić

14:03

12.07.2025

Podeli vest:

Foto: N. S.
Zarada ide za more i kućni bazen – Maria Jakica, Filip Gligor i Andrea Jakica sa svojim venčićima na Zelenoj pijaci

Radni narod snabdeo se još u nedelju, dan pred Ivanjdan, koji je ove godine pao u ponedeljak. Samo po prepričavanju svedoka iz pijačnih lokala, jer reporter vaš tada nije bio prisutan na licu mesta, u nedelju je na Zelenoj pijaci bio pravi „haos”: „venčići su išli kao ludi”, „kupovali su ih po hiljadu dinara”, „ne bih ih ja toliko platio”, „našli pa zašli”… Ređali su se komentari. Ali sudeći po tome što su upravo ti najskuplji, koje su prodavci reklamirali kao „trajne”, skoro nestali do ponedeljka, izgleda da nisam našla „prave” kupce. Ali jesam „prave” prodavce.

Ponudu kolača, rezanaca, meda… u radnji porodičnog gazdinstva kod Violete Ivkov dopunili i ivanjski venčići i cvećeFoto: N. S.

Trgovci na duge i kratke staze

– Rekli su mi: „Nisi valjda luda da ih prodaješ za 700 dinara”. Ali neću da kradem narod. Imam svoje kupce i izračunala sam da se i ovako isplati – objasnila mi je Vesna, čiji su venčići od raznobojnog suvog cveća otišli već u nedelju.

Ali ko nije tražio, taj je takve iste plaćao i 1.000 dinara. Kod Štefana Holoka, čija tezga je na glavnoj pijačnoj „džadi” – od Zmaj Jovine do Nemanjine (na prolazu prema „Maksiju”) – bilo ih je i u ponedeljak iako ih ni on nije zacenio. Danima su pleteni, po veličini su koštali 600, 700 ili 800, a buket, ko zna i sam hoće da plete, 200 dinara. Očigledno da i njemu, koji tokom cele godine na pančevačkoj pijaci prodaje sopstveni rasad, namera nije bila da „oguli” mušterije.

Venčići za „dobru”, to jest manju cenu, dodatna zarada – Štefan Holok iz rasadnika „Gera Gera”Foto: N. S.

– Prodajemo venčiće već čitavu deceniju. Ostalo je možda, evo, desetak jer je bila dobra cena. I rasad smo zato skoro već rasprodali jer kod mene su begonije 60, a kod preprodavaca i 80 dinara. Supruga i ja smo svoj rasadnik, koji sam po svom nadimku nazvao „Gera Gera”, skoro pre dve decenije počeli da pravimo slučajno. Jednom prilikom na snimanje je došla Radio-televizija Novi Sad kada smo na Strelište odneli bukete jorgovana iz tastove bašte. Pošto su svi otišli za dobru cenu, videli smo da bi to moglo dobro da ide. Prvo je bila preprodaja, pa mali plastenik, a sada je cela naša bašta u Janošikovoj u Vojlovici u plastenicima gde takođe prodajemo rasad – priča mi Štefan, a na pitanje kako su se učili cvećarskom zanatu, uza šalu mi odgovara da su on i supruga mogli i da se razvedu zbog rasprava o tome ko je zalio, ko nije zalio, da li je neko pođubrio biljke…

Kad ti Ivanjdan bude sretan dan

Ipak, ivanjdanski venčići prave se od ivanjskog cveća. Mana im je, naravno, što, kao i leto, kratko traju, pa brzo uvenu i izgube boju. Ali među prodavcima tih „običnih”, ali „pravih” venčića mnogo je zanimljivija ponuda. Uglavnom su to žene sa sela, prijateljice, domaćice, penzionerke, porodice koje samo jednom godišnje dođu na Zelenu pijacu. U ponedeljak cenili su ih od 150 pa do 500 dinara. Najbolji trgovci su, kao i uvek, bila deca, a za najboljeg među najboljima, nezvanično, ove godine proglašen je Filip Gligor – otresiti jedanaestogodišnjak iz Banatskog Novog Sela. Očekuje zaradu od nešto više od dvadeset hiljada, koje će podeliti na ravne časti s mamom i sestrom Aleksandrom. Pored toga što je detinje šarmantno, ali samouvereno pozivao prolaznike da svrate kod njega ili kod drugarica, sestara Marie i Andree Jakica, s kojima je delio „tezgu”, posle nekoliko godina iskustva Filip je već stekao i neke trgovačke trikove.

– Ako je, na primer, normalna cena 150, ti staviš 200 i onda se oni obraduju kad mu spustiš na 150. Ili mu daš neki kompliment, čestitaš mu praznik… Cveće smo brali dva dana u Novom Selu i blizu Vladimirovca, prvog dana po najvećem suncu, a drugog oko pet po podne. Prvi dan su mama i sestra napravile 40, a drugog 29 venčića. Trenutno zarađujem za more. Idem u Grčku u Stavros s tetkom – jasno i bez stanke i zazora objašnjava mi Filip.

A ima jasan odgovor i na pitanje šta ga interesuje u životu.

– Dobar sam u filozofiji i imam ideju da završim školu za advokata. Bavim se i fudbalom, ali iako nisam ni u tome loš, znam da je u našoj državi u današnje vreme teško uspeti u tome. Bio sam skroz odličan do četvrtog razreda, a sada u petom sam odličan. Volim da pišem i pesme. Imam osam svojih pesama i slao sam već na neke konkurse – priča mi Filip, uz obećanje da će mi neku i poslati da je objavimo jer i mama njegovih drugarica tvrdi da su jako dobre.

A drugarice Maria i Andrea godinu dana su starije. Da su jednojajčane bliznakinje, na prvi pogled skrivaju samo Mariine šiške.

– Od šeste-sedme godine dolazimo ovde na Zelenu pijacu u Pančevu da prodajemo venčiće s mamom, a ove godine sam i ja naučila da ih pletem. Ne radim to ovde jer nemam još tu brzinu, a gužva je. Sestra i ja ćemo od para koje zaradimo da platimo veći bazen koji ćemo da kupimo za dvorište. U slobodno vreme volim da idem napolje u selu s drugaricama, s kojima prodajem i narukvice od perlica – odgovara mi i Maria na pitanje šta sve voli da radi.

Htela bi da postane vaspitačica, a sestra Andrea, koja se tokom razgovora odlučila da i ona nešto kaže, još nije smislila šta bi htela da bude.

– Volimo da se bavimo folklorom kod Mare. Idemo na turneje i upoznajemo razne ljude. Ove godine putujemo na Ohrid u Makedoniju, a prošle godine smo išli u kamp Kalivas u Grčkoj – priča mi Andrea.

Nasmejala se na moje pitanje upućeno svima troma kakvi su ljudi kada dođu da kod njih nešto kupe.

– Možda je nekima to i smešno. Ali uglavnom su dobri i dođu baš kod nas da nešto kupe. A nama je zanimljivo i da upoznajemo razne ljude – kaže Andrea dok Maria dodaje da uglavnom jesu okej, ali da neki ne kažu ni „dobar dan”.

– Vidiš mu i u očima da li je uopšte zainteresovan da kupi nešto. Ili su prijatni i dobri ili te i ne pogledaju, a neki budu baš mrgudi i još ti kažu da ti cveće i nije baš dobro. Ali svako mišljenje je dobro na svoj način – prenosi svoje „trgovačko iskustvo” Filip.

Mama Aleksandra Ankić Jakica sa Mariom, Fiipom i Andreom: „Mi roditelji smo tu da ih podržimo”

Na pančevačku pijacu dolaze u prodaju samo za Ivanjdan. A u Novom Selu zarade i na buketima za Osmi mart. Aleksandra Ankić Jakica, mama bliznakinja, koja je u pratnji, kaže da je zadovoljna što su joj deca kreativna i što tako i manje vremena provode u kući za kompjuterom i mobilnim telefonima.

– Niko ih ne tera da to rade. Oni su to hteli. A mi roditelji smo tu da im pomognemo. Uglavnom svi ljudi iz okoline to podržavaju. A sigurna sam da će od njih nastati pravi ljudi – uverena je Aleksandra.

Sigurna sam i ja, a bila sam i nasmejana celog tog Ivanjdana jer sam upoznala Filipa, Mariu i Andreu – tri pametna, otresita, zanimljiva i vredna klinca. Biće valjda nešto od svih nas – jednog dana.

(Pančevac / Nevena Simendić)

DANAS JE IVANJDAN Pletu se venci od cveća, a veruje se da su trave i bilje posebno lekoviti

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre postavljanja komentara, molimo pročitajte i složite se sa uslovima korišćenja


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.