Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
14:00
23.08.2025
Podeli vest:
printscreen/RTS
U Poljoprivrednoj školi u Vršcu, znanje ne ostaje samo na papiru. Svakog jutra, učenici ove škole pretvaraju naučeno u praksu, i to vrlo uspešno. Njihova „đačka pijaca“, kako je zovu, postala je poznata u čitavom gradu, a povrće koje iznesu na tezgu, rasprodaju za sat vremena.
Na ovoj maloj ali funkcionalnoj pijaci, već gotovo deceniju, đaci prodaju proizvode koje su sami uzgojili, najviše paradajz i krastavce iz plastenika. Od ranog jutra, u plastenicima ove škole vredne ruke beru sveže povrće, a sve što se ubere ide direktno na tezgu bez preprodavaca, bez posrednika. Kupci znaju da je ovde sve sveže, domaće i jeftinije.
Kupci o tome kažu:
– Dobri su momci, dobri profesori, jeftino je relativno, u marketu je 200 dinara ovde 150 , sve je povoljno i u suštini kvalitetno.
– Redovno se snabdevam, inače ovde i stanujem, a i da ne stanujem uzimam zato što je sveže ubrano i kvalitetan je paradajz i cena mi je povoljna.
– Svaki drugi dan ovde kupujem, tu nam je blizu i zadovoljni smo.
Pijaca se otvara u osam ujutru i u proseku se dnevno proda oko sto kilograma paradajza. Najviše kupuju komšije, ali ima i onih koji dolaze sa drugog kraja grada, zbog kvaliteta proizvoda.
„Iskustva su nam dobra, uglavnom rasprodamo sve do 10,11 sati i onda ne moramo da ostajemo dugo. Prodaje se dobro, uglavnom dolaze kupci na svakih 10-15 minuta. Uglavnom su to stariji ljudi koji dolaze ovde da kupuju povrće, i naše komšije iz susednih zgrada“, kaže učenik Mihajlo Nedimović:
Za profesore ove škole pijaca je više od dobre ideje, to je model kako obrazovanje može biti direktno povezano sa praksom, ekonomijom i razvojem.
Milomir Krvaćanin, pomoćni nastavnik u praktičnoj nastavi, dodaje: „Pijaca funkcioniše jako lepo, sugrađani su zadovoljni i sa kvalitetom, o cenam i da ne pričam. Imamo stalne mušterije. Krenulo je sa ljudima iz komšiluka koji dolaze ovde godinama, a posle se proširilo i na ceo grad.“
Foto: Printscreen/RTS
Zarađena sredstva ulažu se ponovo. Deo ide na rasad i repromaterijal za proizvodnju, deo na novu opremu kako bi se unapredila praksa. Osim znanja, đaci stiču i veštine koje im pomažu da sutra budu i dobri poljoprivrednici, ali i preduzetnici.
Srđan Kliska, direktor Poljoprivredne škole, Vršac, kaže: „Pored toga što imaju nastavu vezanu za samu proizvodnju, takođe imaju u svom planu i programu preduzetništvo, odnosno uče kako tu robu da plasiraju. To je danas veoma bitno, znači danas nije važno samo proizvesti, važno je i tu robu posle dobro prodati. Ovde se učenici i socijalizuju i vežbaju tu komunikaciju sa ljudima i neki javni nastup, tako da kažem, i sve ono što je vezano i za njihov budući život i za plasman robe koju budu proizvodili.“
Povrće proizvode u četiri plastenika, u ponudi su razne sorte paradajza, krastavac salatar, a trenutno sade i kornišone. U planu je da se ove jeseni učenici u okviru školske zadruge na liniji prerade voća i povrća upoznaju i sa metodologijom konzerviranja.
Zoran Rankov, redovni profesor, navodi: „Radi se o količini koja možda nije tržišna, ali mi sve to radimo radi unapređenja naše nastave i upoznavanja dece sa novim procesima i sortimentom povrća. Što se količine tiče, do sada se realizovalo tri tone paradajza, par stotina kilograma krastavca. Pored proizvodnje u zaštićenom prostoru, oprobali smo se i u proizvodnji kultura na otovrenom. Konkretno, papkrike i kukuruza šećerca, što se pokazalo jako ispaltivno, tako da ćemo sledeće godine verovatno da proširimo proizvodnju.“
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno. Dok paradajz i krastavci svakodnevno pronalaze put do trpeze, znanje, radne navike i preduzetnički duh ovih mladih ljudi rastu, baš kao i njihovi plastenici.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.
Đačka pijaca Poljoprivredne škole u Vršcu nije samo mesto prodaje povrća, ona je primer kako obrazovanje može biti funkcionalno, korisno i društveno odgovorno.