
TRAGOM JEDNE VESTI: Da li su žičare u Srbiji bezbedne za korišćenje?

Mnogi naši sugrađani deo zime provode na skijalištima. Neretko, zbog sve viših cena, zaobilaze strane ski-centre i srpske planine postaju njihova odredišta. Kako se približava nova skijaška sezona, jedno pitanje ponovo dolazi u fokus naše javnosti – koliko su žičare u Srbiji zaista bezbedne za korišćenje?
Državna revizorska institucija nedavno je objavila izveštaj u kom upozorava da nadležni organi i operateri nisu u potpunosti sproveli sve mere kako bi se osiguralo bezbedno funkcionisanje žičara u periodu od 2022. do 2024. godine.
Revizija je otkrila da evidencija žičara, koju vodi Direkcija za železnice, ne sadrži sve propisane podatke, a u pojedinim ski-centrima, poput Zlatibora i Stare planine, nisu uredno vođene knjige vanrednih događaja. Posebno je problematična činjenica da su pojedine žičare mogle biti u upotrebi i bez odobrenja za rad, što je otvorilo prostor za potencijalne rizike po bezbednost putnika.
S druge strane, u Javnom preduzeću „Skijališta Srbije” tvrde da nijedna žičara nije radila bez dozvole i ističu da su sve preporuke nadležnih institucija ispoštovane. Nema razloga za paniku, poručuje putem srspkih medija Nemanja Balać, rukovodilac pravnih i opštih poslova u ovom preduzeću.
Da podsetimo, ovaj ski-lift na skijalištu Tornije, prema zvaničnim informacijama, imao je ozbiljne tehničke probleme. Zamenjeno je čelično uže, izvršen je servis hidraulične jedinice, ali kvar još nije rešen. Izveštaj DRI, međutim, pokazuje i da odgovornost ne leži samo na „Skijalištima Srbije”.
Direkcija za železnice, koja izdaje dozvole za rad, nije uvek postupala blagovremeno, a Republička inspekcija za železnički saobraćaj nije dosledno pratila sprovođenje propisanih mera. U praksi to znači da sistem kontrole ima propuste i da nadzor mora biti stroži.
Zašto je sve ovo važno? Zato što žičare svake sezone prevezu desetine hiljada turista, a svaka tehnička greška može imati ozbiljne posledice. Podsetimo, u svetu se u prethodnim godinama dogodilo više incidenata sa žičarama, što jasno pokazuje da rizici nisu teorijski, već vrlo realni. Premda nadležni uveravaju da žičare u Srbiji neće raditi bez dozvole i da se svi problemi otklanjaju pre puštanja u rad, činjenica je da revizija otkriva rupe u sistemu. To je signal da je potrebno više transparentnosti, dosledniji nadzor i bolja koordinacija između institucija. Na kraju treba reći da bezbednost na stazama ne zavisi samo od veštine skijaša već i od toga da li su instalacije na planinama ispravne. A to je odgovornost koju država i operateri moraju shvatiti ozbiljno – jer svaka nepažnja može imati posledice koje se ne mere samo brojkama u izveštajima.
Pančevac/Z.St
















