
Okrugli sto: Počelo je sa nama, nek’ se završi sa Iranom

Amerika je pokušala da očuva svoj sistem vladanja u Avganistanu, što se završilo katastrofom po SAD. Zatim se prešlo na Iran, što se još u prvoj fazi rata takođe završilo njihovim porazom. Gde je treća tačka odstupnice? Ako se Amerikanci stalno pomeraju ka istoku, onda je Evropa sledeća stanica i nju bi mogao da očekuje novi veliki rat.
Ovako je Dušan Proroković, viši naučni saradnik na Institutu za međunarodnu politiku i privredu, komentarisao aktuelna svetska dešavanja na okruglom stolu „Srbija, Rusija i rat na Bliskom istoku“ koji su zajedno organizovali Srpsko-rusko bratstvo i Prvi pokret za Srbiju, a čiji je moderator bio publicista Marko Kalik, u Press centru UNS-a.
Okrugli sto je održan tačno dva meseca po početku agresije Sjedinjenih Država i Izraela na Iran, a jedan od povoda njegovog organizovanja bila je i poseta ministra spoljnih poslova Islamske Republike Iran Abasa Arakčija Rusiji i njenom predsedniku Vladimiru Putinu. Na tribini su među prisutnima bili i predstavnici ambasada Ruske Federacije, Republike Belorusije i Irana u Beogradu.
Avganistan, Iran, ko je sledeći?
Proroković ne misli da je rat protiv Irana počeo „sam od sebe“, već da ga je izazvala promena strukture svetskog političkog sistema. Sjedinjene Američke Države u proteklih nekoliko decenija kroz nove konflikte uporno pokušavaju da održe jednopolarnu strukturu svetskog političkog sistema. Međutim, kaže on, to im baš i ne polazi za rukom. Posle katastrofalnih poraza u Avganistanu i Iranu, naš sagovornik strahuje da bi sledeća kriza mogla da se desi baš u Evropi.
U međuvremenu su Amerikanci pokušali da indukovanjem rata u Ukrajini izbace Rusiju iz igre, ali ni u tome nisu uspeli. Tako da sada sa jedne strane imamo odlazećeg hegemona koji kroz konfrontacije želi da sačuva svoju dominaciju, ali u tome ne uspeva, a sa druge strane imamo globalnu većinu koja još nije dovoljno artikulisana. Toj globalnoj većini će biti potrebna najmanje decenija da se artikuliše, što znači da ćemo u narednih deset godina živeti u veoma nestabilnom svetu. Čak i ako se ovaj rat u Iranu sutra završi, verovatno će se pojaviti neki novi, jer je reč o procesima dugog trajanja, rekao je Proroković.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Kada je reč o ruskoj spoljnoj politici i geopolitici na Bliskom istoku, očigledno je da se radi o strategiji dugog trajanja gde se ništa ne dešava „preko noći“, kaže on. Uključenost Rusije u ovaj sukob je sistemska, sveobuhvatna i projektovana i zato se ovaj rat na Bliskom istoku ne može analizirati samo kroz prizmu tekućih dešavanja, nego i nekih prošlih, pa i prognoziranih događaja. Moja procena je da će se destabilizacija Bliskog istoka nastaviti, sa mogućim širenjem ka Evropi. To nosi rizike energetske i ekonomske krize, ali i nove bezbednosne izazove koji bi mogli pogoditi i Balkan, zaključuje Proroković.
Napad na multipolarni svet
Dragana Mitrović, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, rekla je da napad na Iran simbolizuje mnogo više od vojnog sukoba dve države – on predstavlja i napad na ideju multipolarnog svetskog poretka, u kome Iran ima značajno mesto. To je takođe i napad na formate kao što su BRIKS i Šangajska organizacija za saradnju.
Iako su Sjedinjene Američke Države verbalno priznale da je multipolarnost realnost, u praksi ne odstupaju od svoje geopolitičke matrice. Ona podrazumeva prodiranje po svim meridijanima i Amerikanci se ne odriču toga da zadrže poziciju globalnog hegemona. Kako im se resursi smanjuju, oni će u tome biti sve manje uspešni, međutim, i dalje predstavljaju jednu kolosalnu vojnu silu, sposobnu da nanese strahovite gubitke gotovo svakoj državi na svetu, izuzev Ruskoj Federaciji, rekla je profesorka Mitrović.
Ako je išta dobro proizašlo iz ovog rata, zaključuje ona, to je da je ponovo potvrđeno da jedinstvo političkog Zapada više ne postoji u obliku u kojem ga je svet poznavao. Ovim ratom je samo duboko produbljen razdor između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, ali i unutar samog NATO-a.

Foto: Press centar UNS
Andrej Mlakar, novinar i urednik RT Balkan, rekao je da se na Bliskom istoku ne radi o klasičnom vojnom sukobu, već o kombinovanom obliku ratovanja koji predstavlja mešavinu klasičnih vazdušnih udara i asimetričnog odgovora Irana. Upravo taj asimetrični odgovor pokazao se kao veoma značajan, objašnjava on, jer je Iran još u prvoj fazi sukoba uspeo da u relativno kratkom roku nanese ozbiljne udare vojnoj infrastrukturi Sjedinjenih Američkih Država, što je presedan u savremenim konfliktima.
Iran je, na osnovu prethodnih iskustava, prilagodio svoju taktiku i uspeo da umanji efekte američkih udara, posebno kada je reč o ključnoj vojnoj infrastrukturi. Ukupno gledano, ovaj sukob pokazuje da asimetrično ratovanje može dati značajne rezultate čak i protiv tehnološki nadmoćnijeg protivnika. Efekti su vidljivi kako u vojnoj, tako i u ekonomskoj i infrastrukturnoj sferi, ali i u širem geopolitičkom kontekstu, zaključuje Mlakar.
Svetu treba novi antifašizam
Ambasador u penziji i predsednik Prvog pokreta za Srbiju Vladimir Kršljanin rekao je da angloameričko-jevrejska oligarhija predstavlja najopasniji antiljudski i anticivilizacijski faktor ljudske istorije. On je dodao i to da se međunarodnopravni poredak nastao posle Drugog svetskog rata zasniva na antifašizmu, a da je fašizam bio nusprodukt pomenute oligarhije. Kršljanin smatra da je zato danas potrebna obnova i proširenje koncepta fašizma.
Danas se kolektivni Zapad sveo na zločinačku suštinu svoje oligarhije, izdajući sve svoje stvaralačko i vrednosno nasleđe, uključujući pravnu državu i demokratiju. Jugoslavija, istorijska Srbija i srpski narod bili su prve žrtve očajničkih pokušaja oligarhije da čistim zločinima očuva zauvek izgubljenu svetsku dominaciju. Nadamo se da će Iran i iranski narod biti njihova poslednja žrtva, zaključuje Kršljanin.
(Pančevac/Press centar UNS/Sputnjik)


















