Mladi talenti iz Pančeva snimaju film o Pupinu u Idvoru
17:00
16.07.2026
Podeli vest:
Printscreen/RTVKovačica
Regionalni centar za talente sa sedištem u Pančevu započeo je snimanje fima posvećenog velikom srpskom naučniku Mihajlu Pupinu. Snimanje se odvija na više autentičnih lokacija, među kojima su i Deliblatska peščara i Idvor, rodno mesto jednog od najznačajnijih naučnika sa ovih prostora.
Cilj filma je da kroz spoj istorijskih činjenica, prirodnog ambijenta i savremenog filmskog izraza približi Idvor, kao i delo i neprolazno nasleđe Mihajla Pupina mlađim generacijama i široj publici iz jednog drugačijeg ugla.
Mlada rediteljka Tamara Veličković, koja je upravo proslavila svoj 18. rođendan, otkrila je detalje o projektu koji spaja istoriju, akciju, komediju i misteriju, ali i profesionalne glumce sa mladim amaterima.
Iako je uobičajena lokacija za letnji rad pančevačkih talenata Deliblatska peščara, ekipa je ovog puta izabrala Pupinov rodni Idvor kako bi postigla maksimalnu autentičnost.
„Mi imamo snimanje, naša kolonija je obično u Deliblatskoj peščari, ali smo došli da snimamo film Mihaila Pupina radi autentičnosti filma i lepe saradnje sa meštanima koje imamo svake godine kada dođemo.”
Špijunski triler sa elementima komedije
Radnja filma smeštena je u period između dva svetska rata, nekoliko godina nakon Pupinove smrti, a zaplet počinje dolaskom stranih agenata u banatsko selo.
„U scenariju se radi, to je period pre drugog svetskog rata, par godina nakon smrti Mihaila Pupina, gde su dva nemačka agenta poslata u Idvor da pronađu sakriveni patent na kom je radio Mihailo Pupin pre svoje smrti.”
Međutim, umesto klasične istorijske drame, publika može da očekuje dinamičnu akcionu komediju u kojoj lokalno stanovništvo preuzima glavnu reč.
„Oni dolaze u Idvor, žanr filma bi najbolje bio opisan kao akcija i komedija, gde se meštani poigravaju sa njihovim umovima i naprave im dosta smicalica, da na kraju oni odu kući bez tog patenta koji su tražili. I na kraju filma imamo kraj sličan filmu Citizen Kane, gde se ne saznaje zapravo šta postoji u selu, ali nešto je tu.”
Spoj mladosti i glumačkog iskustva
Glumačku ekipu čini zanimljiv miks srednjoškolaca, osnovaca i dokazanih pozorišnih profesionalaca koji mladim autorima pomažu da ožive starije likove.
„Tu su Nikola Marković i Aleksandra, jedna naša draga glumica, koji su oboje profesionalci, glume u pozorištima i uvek nam izađu u susret, što se tiče snimanja, bilo kojih uloga starijih ljudi, koji nisu naših godina, pošto su svi naši glumci mladi, tu negde, srednja škola, osnovna škola, imamo amatere glumce, koji su došli iz škole glume, kod Nataše Balog, koja je njih preporučila, t.e. koja je našeg, jednog od glavnih glumaca preporučila kao dobrog za ovaj film.”
Iako trenutno režira akciju sa elementima komedije, Tamara ističe da je dramski žanr ipak znatno veći izazov za svakog stvaraoca.
„Mislim da je jako teško napraviti dobru dramu, zato što je to jako kompleksna stvar i publika mora da oseti, zapravo, tu neku vrstu tenzije i tu neku intenzivnu emociju, koje se u komediji lako naprave dijalogom, ali u drami treba da bude dosta i samo vizuelnih stvari koje prave tu tenziju i taj intenzivni osećaj neke drame, tako da ja smatram da je drama teža za napraviti.”
Režija ili specijalna edukacija?
Tamara Veličković je iz Pančeva, gde trenutno pohađa Gimnaziju „Uroš Predić”. Sebe opisuje kao osobu sa širokim spektrom interesovanja, zbog čega uspešno balansira između sporta i umetnosti.
„Interesovanje za obe oblasti dolazi iz toga da sam ja veoma različita osoba, mnogo stvari volim da radim, imam mnogo različitih interesa i nekako mislim da sport kao individualna disciplina i film kao timska umetnost upotpunjuju mene kao ličnost. Volim da radim sa ljudima, ali takođe volim da pokažem svoju snagu, šta ja mogu samostalno da odradim.”
Nakon završetka pančevačke gimnazije, planira nastavak školovanja u Beogradu, a pred njom su dve potpuno različite, ali humane i kreativne opcije.
„Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu za filmsku i televizijsku režiju, ili u drugom slučaju FASPER za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.”