I posle pola veka Omoljica pamti „Salaš u Malom ritu“

10:00

12.01.2026

Podeli vest:

Foto: Jordan Filipović

Omoljica je sinonim za film u okruženju, a pored nadaleko čuvenog festivala „Žisel“, žitelji tog sela rado se se sećaju i snimanja kultnog filma (i serije) „Salaš u Malom ritu“.

U ovom ostvarenju Branka Bauera i Arsena Diklića, urađenom po tematici iz vremena Drugog svetskog rata na prostorima Banata, što kao statisti, što kao posmatrači, učestvovali su i brojni stanovnici ovog pančevačkog mesta.

I nakon pola veka od završetka snimanja, oni dobro pamte brojne detalje u vezi sa radnjom pomenutog kinematograskog rekmek-dela.

Kako i ne bi, kad se „Salaš u Malom ritu“ i dan-danas često reprizira na mnogim TV kanalima, a nezaboravne uloge Slavka Štimca, Paje Vujisića ili Midraga Radovanovića Mrguda, u liku surovog folksdojčera Šicera jednako izaziva pažnju gledalaca.

Zbog toga je i ekipa „Pančevca“, u razgovoru sa Omoljčanima, nedavno osvežila sećanje na te dane…

Podsećanja radi „Salaš u malom ritu“ je urađen po istoimenom romanu Arsena Diklića i verno oslikava život u banatskoj ravnici u vreme Drugog svetskog rata.

Ovo kinematografsko remek-delo režirao je čuveni reditelj Branko Bauer, a scenario je, pored njega i Diklića, pisao i Borislav Gvojić.

Ostvarenje je prikazano je i kao serija u 13 nastavaka pre tačno pola veka, počev od februara 1976. godine, zajedno sa drugim delom filma pod nazivom „Zimovanje u Jakobsfeldu“.

Inače, „Salaš u malom ritu“ je pomenute godine učestvovao na isto rako respektabilnom Festivalu jugoslovenskog filma u Puli, na kojem je osvojio nekoliko nagrada.

Pored one za scenario, koje su poneli pomenuti Diklić i Bauer, priznanja su dobili i glumci Miodrag Radovanović i Slavko Štimac, koje su tumačili glavne likove – foksdojčera Šicera i dečaka Milana Maljevića.

Sama radnja filma se odvija u zabačenom banatskom selu pod izmišljenim nazivom Mali rit (zapravo je snimana najvećim delom u Omoljici) na početku Drugog svetskog rata.

Nemci sprovode grupu talaca i usput maltretiraju jednog dečaka, koji iz osvete kasnije zapali nemačko žito u pristaništu.

Pošto znaju da žito nije planulo samo od sebe, Nemci sprovode istragu, koju
predvodi folksdojčer Šicer.

Da bi otkrio ko je zapalio žito on počinje sa terorom uzima sve muškarce iz za taoce i počinje da ih strelja.

Grupa dečaka, znajući da niko nije povezan s paljenjem žita pokušava da spreči tragediju.

„Salaš u Malom ritu“ nosi antiratnu poruku, jer dečkić, junak priče Milan Maljević (igra ga maestralno Slavko Štimac), iako je bio suočen sa borbom i učestvovao u njoj, naposletku se vraća igračkama i (p)ostaje ono što zapravo i jeste – dete.

Iako je cela priča izmišljena, zanimljivo je da je drugi upečatljiv lik bio pomenuti Šicer, upamćen po svojoj germanskoj pedantnosti, ali i brutalnoj pronicljivosti, zasnovan na stvarnoj ličnosti Juraju Šplieru, koji je tokom Drugog svetskog rata činio zlodela na ovim prostorima.

A kada je reč o samoj Omoljici, prema rečima jednog od vrsnijih hroničara života i dugogodišnjeg direktora tamošnjeg Doma kulture, Đurice Jovanova (74), serija „Salaš u malom ritu“ snimana je od decembra 1973. godine do 15. septembra 1974.

– Interesantno je da je režiser te serije Branko Bauer iste godine bio kod nas u žiriju festivala „Žisel“. Inače, većina scena snimana je u naselju Zlatica: oko Crkve Prenos Moštiju Svetog Nikole, okolnim tada blatnjavim banatskim  šorovima, kao i u obližnjem parohijskom domu. Ovaj prostor je za potrebe serije pretvoren u kafanu, čijeg je krčmara glumio legendarni Paja Vujisić. Ovaj legendarni dramski umetnik i veliki boem svraćao je tih dana i u lokalne kafane, ali je uglavnom sedeo sam, pio svoje piće i nije mnogo kominicirao. Šetao je i po okolini i obližnjoj Ponjavici, gde je takođe snimljeno nekoliko scena. Pored njega i drugih glumaca, u seriji su kao statisti učestvovali i mnogi Omoljčani. Meni kao tadašnjem dvadesettrogodišnjaku u sećanju ostali danas pokojni sugrađani Đorđe Purković, Sava Dragić Karabađa i naročito nastavnik Vlastimir Borka, koji je onako plavušast, upečatljivao odigrao nemačkog oficira – priča Đurica.

I lokalni matičar Sava Mijatović (60) rado se seća tih dana…

– U to vreme sam imao osam godina i da su me snimali kako sam bos jurio guske. To je bilo u bliini kuće tadašnjeg sugrađanina Đure Pavličića. Međutim, taj kadar na kraju nije ušao u film – navodi Sava.

I još jedna Omoljčanka, Snežana Marković, tada kao takođe devojčurak, učestvovala je u snimanju.

– Najpre mi je sam odabir učesnika bio veoma interesantan, jer je čitava škola učestvovala, a samo smo drugarica i ja odabrane. Zatim, zanimljiv je bio i razgovor o temi filma i naravno bilo je bitno i šta i kako i obučemo. Tako da sam imala tada neku belinu sličnu nošnji. Za mene je sav taj filmski svet bio prava avantura, pomno sam sakupljala utiske i istinski uživala u svim scenama. Za vreme pauze upoznala sam i samog Štimca i onog pegavog ćelavog dečaka, koji je igrao mališana Vasu, što je zapalio žito. Razmenjivali smo iskustva, ali smo se i igrali tadašnjih igara, poput klikera i guranja točka od bicikla štapom po prašini. Sve je bilo nezaboravno i često se setim tih scena. A i dnevnice su mi dobro došle kao džeparac i pritom sam bila oslobođena od škole, što je tom uzrastu bila prava divota – priča Snežana.

Jedan od svedoka scena kada mali Milan Maljević (kojeg je maestralno odglumio Slavko Štimac) juri za guskama po močvari, bio je i Sava Dimitrijević Bata (78).

 

Ovaj rođeni Omoljčanin pamti da se to događalo na Ponjavici, koja je tada izgledala mnogo drugačije.

– Sećam se da su moja mama i komšinica Milica skupljale jata gusaka za potrebe snimanja. Nekada je na Ponjavici bilo kupanja, jer je voda bila veoma čista. I tada je to bilo plitko, ali je dno bilo peskovito, a ne kao sada, muljevito. Tamo smo hvatali i velike šarane i razne druge ribe, kojih je bilo u izobilju. Kažem, bilo je mnogo gusaka i druge bele živine, koje smo mi kao deca morali da čuvamo da ne idu u njive. Ujutro ih isteramo i vrate se tek uveče. Ceo dan provedu na vodi. Bilo je dudova, pa se guske najedu opalih dudinja u alkloholnom vrenju i često smo ih viđali kako se teturaju dok hodaju ulicama, kao pravi pijanci iz koji se vraćaju iz kafane – priseća se Sava tih romantičnih vremena.

 

Ostale pesma i kultna rečenica

Jedna od najpoznatijih rečenica iz serije „Student nije zapalio žito“, ostala je utkana u pamćenje generacija.

Ta rečenica, koju u seriji kredom ispisuje obrijani mališan Vasa na jednom od omoljičkih zidova, godinama nakon toga može se videti ispisana po zidovima gradova, kao simbol otpora i istine.

S druge strane, pesma „Ja sam rođen tamo na salašu“, autora Miomira Petrovića i Danila Danilovića, postala je hit za sva vremena. Zanimljivo je da Petrović u seriji tumači sporednu ulogu.

 

(Pančevac/J. Filipović)

Decu iz Omoljice i ove godine obradovao Deda Mraz

Omoljica: Hristina i Novak evropski šampioni

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre postavljanja komentara, molimo pročitajte i složite se sa uslovima korišćenja


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.