
Ako vam prija samoća kod kuće, imate jednu lepu osobinu

Uživanje u samoći kod kuće nije znak da bežite od ljudi. Otkriva jednu lepu osobinu koju mnogi nemaju. Pročitajte i prepoznajte sebe.
Uživanje u samoći drugi često pogrešno razumeju. Petak uveče, telefon utišan, šolja čaja na stolu, i neko će vam već sutra reći: „Opet ste se zatvorili u kuću?“ Taj prekor zna da zaboli više nego što bi trebalo, jer iza vaših mirnih večeri ne stoji tuga. Stoji jedna sasvim lepa osobina, i vredi je nazvati pravim imenom, piše Krstarica.
Osobina koja se krije iza zatvorenih vrata stana
Kad vam prija da budete sami, to najčešće govori o unutrašnjoj sigurnosti. Umete da budete sebi dobro društvo. Ne treba vam neko u sobi da biste znali da je dan prošao kako valja, niti vam treba lajk ispod fotografije ručka.
Nije bekstvo. Osoba koja bira mirnu nedelju sa knjigom i ćuftama u rerni ne izbegava ljude, ona jednostavno ne zavisi od njih za osećaj da vredi. Takvi ljudi obično cene mir i samostalnost i rado vide prijatelje. Samo ne traže od njih stalnu potvrdu da su dobro.
Najveći nesporazum nije u samoći, nego u tome kako je drugi tumače. To ne znači da ste pametniji, dublji ili bolji od komšinice koja svako veče ima goste. Znači samo da vam se baterija puni na drugom mestu.
Koja je razlika između samoće i usamljenosti
Samoća je stanje koje birate i koje vas odmara. Usamljenost je bolan osećaj da vam nedostaje bliskost, čak i kad ste okruženi ljudima. Prvu možete prekinuti kad poželite, druga vas drži protiv vaše volje.
Proverite to na jednostavnom primeru. Ako u subotu uveče odbijete poziv na slavlje i osetite olakšanje, to je dobrovoljna samoća. Ako niko ne zove, a vi satima gledate u telefon i čekate poruku, to je nešto sasvim drugo, i ne treba ga sramiti ni skrivati.
Šta se dešava u glavi kad samoću birate sami
Psihologija ovde nudi zanimljiv detalj. Studija objavljena u časopisu „Personality and Social Psychology Bulletin“ pokazala je da vreme provedeno sam može smiriti jake emocije i doneti opuštenost, a dobrobit je bila veća kod ljudi koji su samoću birali svojom voljom. Ključna reč je izbor, a ne sama tišina.
Zato dvoje ljudi u istom praznom stanu može da se oseća potpuno različito. Za jednog je to četiri sata odmora, za drugog četiri sata čekanja.
Kada uživanje u samoći prestaje da bude odmor
Iskreno pitanje pomaže više od bilo kog testa. Da li biste mogli da izađete da vas neko lepo pozove? Ako je odgovor da, sve je u redu. Ako ste prestali da se javljate čak i ljudima koje volite, ako vas strah od razgovora drži kod kuće, samoća je možda postala skrivalište.
Dobrovoljna samoća ima vrata koja se otvaraju u oba smera. Uđete kad vam treba mir, izađete kad poželite bliskost, i ni u jednom trenutku se ne osećate zaključano. Ako primetite da se taj osećaj promenio i traje nedeljama, razgovor sa psihologom nije poraz, već briga o sebi.
(Krstarica)



















