
35 GODINA KASNIJE – OD KLjUSEVA I CRVENKOVSKOG, PREKO AHMETIJA I ZAEVA, DO FILIPČETA
„Kada političar stavi partiju iznad države, a vlast prepusti dubokoj državi i kriminalu, represiju plaća narod.“
Piše: Slobodan TOMIĆ

KLjUSEV – ČOVEK KOJI JE SLUŽIO NARODU, A BIO SRUŠEN OD PARTIJA
Pre trideset pet godina Makedonija je započela svoju najtežu, ali i najuzvišeniju bitku – da postane samostalna, suverena i demokratska država.
Na čelu tog istorijskog preokreta stajao je akademik dr Nikola Kljusev – čovek iz sveta nauke, vrhunski ekonomista, profesor i patriota. On nije ušao u vlast da bi gradio partijsku karijeru, već da bi služio sopstvenom narodu u trenutku kada Makedonija nije imala ni institucionalnu sigurnost, ni sopstvenu valutu, ni izgrađenu vojsku, ni međunarodnu zaštitu.
Bila je to prva i jedina ekspertska vlada, vlada stvorena za državu, a ne za partijske apetite.
Kljusev i njegovi ministri radili su u gotovo nemogućim uslovima, u vreme kada se državnost gradila neposredno, na delu.
Pod njegovim rukovodstvom postavljeni su temelji monetarnog osamostaljivanja i uvođenja makedonskog denara, institucije su građene od nule, a formirani su i prvi redovi Armije Republike Makedonije.
Ali upravo zato što je Kljusev odbio da bude pion u rukama partijskih moćnika i iza kulisa vođenih igara, njegova vlada je morala biti srušena.
Dana 7. jula 1992. godine, putem partijskog udruživanja i političkog inženjeringa, Sobranje je izglasalo nepoverenje Vladi Nikole Kljuseva.
Time je potvrđena surova istina:
Kljusev nije smenjen zato što je loše radio – smenjen je upravo zato što je radio isključivo za državu, a ne za partijske interese!
Njegova najveća „greška“ u očima političke elite bila je to što je odbio da bude partijski poslušnik.
Nakon što je ekspertska vlada nasilno uklonjena, Kiro Gligorov je mandat poverio Branku Crvenkovskom, pa je 4. septembra 1992. godine izabrana nova, partijska vlada.
I upravo od tog trenutka makedonska politička istorija ušla je u svoju najmračniju fazu:
Fazu u kojoj se partija uzdigla iznad države.
Fazu u kojoj su nacionalni interesi podređeni partijskim apetitima.
Fazu u kojoj je započelo istinsko prokletstvo SDSM-a.
GLIGOROV – CRVENKOVSKI I POČETAK TRGOVINE DRŽAVOM
Kiro Gligorov bio je prvi predsednik, a Branko Crvenkovski premijer prve partijske vlade. Oni su postavili model upravljanja u kojem je država postala predmet dogovora iza kulisa, kompromisa i međusobnih obračuna.
Dana 8. aprila 1993. godine Makedonija je primljena u Ujedinjene nacije pod privremenom referencom. Umesto da se beskompromisno brane ustavno ime i identitet, makedonska država uvučena je u pogubni, višedecenijski spor koji je iscrpljivao njenu energiju.
Još tada uspostavljena je pogubna matrica: političari su izabrali savijanje kičme umesto principijelne borbe.
PRIVATIZACIJA – SUROVA PLjAČKA NARODA
A onda je usledila tranzicija – najveći ekonomski zločin u savremenoj makedonskoj istoriji.
Fabrike, preduzeća i bogatstvo koje su decenijama stvarali makedonski radnici sistematski su uništavani i rasprodavani.
Pod maskom „prelaska na tržišnu ekonomiju“, SDSM je sproveo žestoku privatizaciju kojom je stvorena mala ekonomska oligarhija na račun stotina hiljada radnika koji su preko noći završili na ulici.
Građanin je opljačkan, a država pretvorena u servis novostvorene partijske elite.
I ULAZAK DUI – TRGOVINA SUVERENITETOM
Ratni sukob. Ljudske žrtve. Razaranja. I na kraju – Ohridski ramkovni sporazum.
Upravo iz dima 2001. godine, u politički sistem direktno je instaliran DUI Alija Ahmetija. Ono što je počelo kao oružani sukob pretvorilo se u višedecenijsku političku monopolizaciju.
SDSM je, u trci za vlast i goli opstanak, prihvatio ulogu mlađeg partnera DUI-ja, pretvarajući državu u taoca etno-tribalizma i igara iza kulisa.
Sistem zasnovan na zaslugama zamenjen je etničkim i partijskim kvotama, a državne institucije postale su feudi kojima se upravljalo iz Male Rečice.
BORIS TRAJKOVSKI – TRAGEDIJA BEZ DO KRAJA OTKRIVENE ISTINE
Pad aviona kod Mostara i smrt predsednika Borisa Trajkovskog ostaju jedna od najbolnijih i najspornijih tačaka makedonske istorije.
Decenijama kasnije, javnost i dalje nije dobila potpune i ubedljive odgovore o ovoj tragediji.
Ostavili smo državu u kojoj je istina o sopstvenom predsedniku gurnuta pod tepih političkih kalkulacija.
ZAEV I AHMETI – KOALICIJA KAPITULACIJE I KRIMINALA
Snovi o pravu i pravdi definitivno su ugašeni dolaskom Zorana Zaeva.
Prvo, kroz amnestije i političke trgovine, od slučajeva poput „Globala“ pa sve do urušavanja pravnog sistema, a zatim i kroz direktno predavanje državnih mehanizama u ruke DUI-ja.
Zaev i Ahmeti stvorili su osovinu za potpunu kontrolu nad državom.
Prespanski sporazum (17. jun 2018): Nasilno, protiv volje naroda i putem pritisaka i ucena u Sobranju, promenjeno je vekovno ime države. Time je izvršen direktan udar na nacionalni identitet.
Bugarski diktat: Obećanja o svetloj evropskoj budućnosti pretvorila su se u potpuno poniženje. Prihvaćeni su protokoli i uslovljavanja kojima se osporavaju makedonski jezik, istorija i kultura, dovodeći državu u permanentnu blokadu.
Zaposedanje institucija: Dok je SDSM zamajavao narod evropskim parolama, DUI je, pod okriljem vlasti, preuzeo kontrolu nad pravosuđem, tenderima i svim profitabilnim državnim resursima. Korupcija je postala državna matrica.
FILIPČE I NOVO LICE STAROG REŽIMA
Danas, sa Venko Filipčetom na čelu, SDSM pokušava da proda još jednu jeftinu iluziju o „normalizaciji“.
Ali Filipče nije nikakvo novo lice. On je direktan proizvod i produžena ruka istog sistema Zaeva i Ahmetija. Nasledio je partijski presto, ali sa njim nosi i celokupnu odgovornost za nacionalne izdaje, raspad zdravstva, korupciju i prodaju državnih interesa.
Priče da je „to radila neka druga generacija“ prosečne su laži. Partija je ista, koalicioni zavet sa DUI-jem je isti, a posledice snosi isključivo makedonski narod.
5 GODINA KASNIJE – RAČUN JE ISPORUČEN!
Trideset pet godina nezavisne Makedonije.
Trideset pet godina sistematskog uništavanja, pljačke i nacionalnog savijanja kičme.
Od Crvenkovskog do Zaeva, od Zaeva do Filipčeta – paralelno sa višedecenijskim koruptivnim delovanjem DUI-ja:
Lica su se menjala, ali matrica je ostala ista: PARTIJA I VLAST IZNAD DRŽAVE I NARODA!
Vreme je da se kaže glasno i bez straha:
Makedonija NIJE i nikada neće biti akcionarsko društvo SDSM-a i DUI-ja!
Ona pripada isključivo makedonskom narodu i građanima koji je poštuju i grade ovu zemlju.
Makedoniji više nisu potrebni kompromisi sa sopstvenim dostojanstvom, niti političari koji trguju njenim suverenitetom.
Potrebni su joj surova pravda, odgovornost pred zakonom i obračun sa svima onima koji su je doveli na ivicu opstanka.
Kao što je rekao Džordž Santajana:
„Onaj ko ne poznaje istoriju osuđen je da je ponavlja.“
Narod je naučio lekciju.
Vreme je da račun konačno plate oni koji su ga napravili!
















