
I to je Pančevo: Pa, pa papagaji iz kruga zadovoljstva

Pa, pa papagaji
Originalnost nije cilj. A treba je postići. Nelak posao.
Posebno ako o tome mislimo kao o poslu.
O nečemu što neko od nas očekuje.
Da li nam smeta muzika koju svi slušaju, a ne bunimo se.
Ili se radi o dosadnim filozofskim raspravama.
Možda nam umeću svoje ideje, a mi klimoglavimo.
Ne mogu nam ništa papagaji, biti original je svrha.
Fak of or aj vil fak ju. Nešto poput toga je okej.

Iz kruga zadovoljstva
Bekstvo. Razbacati sve ono što nas okiva.
Divan san, posebno ako je u njemu i izlaz iz zatvora.
Nemalo puta nas niko nije gledao dok smo lupali…
Glavom o zid. Najbukvalnije!
Marili nismo, jer nas nije boleo svaki mišić u telu.
I ne bildujemo, fizički, samo motrimo.
Ko se kako kreće, čija se čuje, gde su negativa i pozitiva.
Ostaje sopstveni krug zadovoljstva. Koga izbaciti?

Na naduvavanje
Bez daha, gubimo kontrolu nad sobom.
Šta može osoba bez vazduha u plućima.
Da pluta na površini reke, života, i čeka da se utopi.
Onda nam ništa nije bitno sem već viđenog.
Osim običnih stvari, poput: da li mi je mačka zadovoljna.
Ili: je l’ imaju šta da jedu svi moji.
Koga će da pogodi to što ću da potonem – nije pitanje.
Nije, čak iako ga naduvavamo. Konačni smo.
(Pančevac / Siniša Trajković)
Borba Pančevaca protiv vreline


















