
Srbi sa KiM dočekani u Beogradu: Veličnastven skup ispred Skupštine

Srbi sa Kosova i Metohije, koji već osam dana pešače ka Novom Sadu kako bi podržali Aleksandra Vučića, stigli su u Beograd.
U prestonici ih je dočekao veličanstven doček, kada se gotovo 50.000 ljudi okupilo kako bi pozdravilo njihov poduhvat.
Srbi sa AP KiM, koji pešače iz južne pokrajine već osmi dan kako bi prisustvovali narodnom skupu u Novom Sadu protiv blokada i za podršku predsedniku Aleksandru Vučiću, stigli su ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu, a dočekao ih je veliki broj građana sa upaljenim bakljama i uz aplauz. Priređen je veličanstven doček na platou ispred Narodne skupštine Srbije, gde su građani koji su dopešačili sa Kosova i Metohije dočekani pogačom i solju.
Prema procenama policije, na ovom prijavljenom javnom okupljanju prisustvuje oko 47500 građana, saoštio je MUP.
Predsednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je večeras da su Srbi sa AP KiM uvek branili otadžbinu i ustavni poredak Srbije te da je ponosna što će ih večeras dočekati na platou ispred parlamenta.
Miloš Vučević se obratio građanima ispred Skupštine rekavši da im se treba zahvaliti što čuvaju srpsku državu.
Predsednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević izjavio je da su se u Beogradu okupili ljudi kako bi poželeli dobrodošlicu Srbima sa Kosova i Metohije i zahvalili im na tome što istrajavaju čuvajući srpsko ime i prezime i srpsku državu u južnoj pokrajini.
Pavlović: Svi zajedno, za pravdu!
– Draga braćo i sestre, želim da vas pozdravim iz dubine svoje duše ali najviše želim da dam iksrenu podršku našem narodu sa KiM, našim junacima koju su se odvažili da prepešače nekoliko stotina kilometara do ovde i tako iskažu svoju ljubav prema otadžabini i solidarnost sa svojim narodom. Svaka im čast na njihovoj hrabrosti i istrajnosti i želim da im kažem da smo svi mi ovde uz njih i uvek ćemo biti. Sa ponosom mogu da kažem da sam jedan od svedoka naše zajedničke borbe koju smo vodili u proteklih godinu dana. U toj borbi suočili smo se sa mnogim izazovima. Najveći izazov bio je da li će nepravda pobediti ili ćemo se suprostaviti svemu onom ešto je snašlo našu zemlju. I izabrali smo možda teži put. Zašto? Teži jer je put borbe, časti, odgovornosti prema našem narodu, prema nama samima i našim uverenjima. Na tom putu suočili smo se sa mnogo pritisaka, sa teškim teretom ali naša volja je bila neupitna. I sa ponosom mogu da kažem da nikad nismo posumnjali u našu borbu za pravdu, dostojanstvo, budućnost naše zemlje. To je bila ljudska borba, moralna borba. Mi smo branili pravo svakog čoveka i mlade osobe u našoj zemlji. Želim da se iskreno zahvalim svima koji su bili uz nas, i svim grđaanima koji su verovali da Srbija može i mora bolje. Takođe želim da pozdravim večeras i porodice stradalih u užasnoj tragediji koja se desila u Novom Sadu. Mi stojimo uz njih, saosećamo se sa njima i delimo njihovu bol. I dopustite mi da iskoristim priliku da kažem da sve građane pozovem da se svi ujedinimo oko zajedničkog cilja. A to je pravda. Da tražimo nešto što smo od početka tražili, pravda je možda spora ali dostižna. Možda mislite da je malo zakasnila, ali izbeći je ne možete. Zato želim da vam kažem, svi zajedno, za pravdu!
Žarko Milovanović iz Kosovske Mitrovice
– Krenuli smo na ovaj dug put da podržimo našeg predsednika Aleksandra Vučića, našu državu Srbiju. Naš predsednik uvek je bio tu uz nas, pogotovo za nas Srbe sa KiM. Želimo da pošaljemo jasnu poruku ovim pešačenjem da smo za jedinstvo, mir, za slogu, da smo protiv bilo kog nasilja i bilo kakve podele. Osmi je dan kako pešačimo i nijenam tšeko. Imamo svoj cilj i želim da se u ime cele grupe zahvalim na ovom veličanstvenom i toplom dočeku. Ovako nešto nikad nismo doživeli. Hvala našoj braći na KiM, živela Srbija.
Brnabić: Ne želimo nikome zlo, samo želimo našu Srbiju
– Pre svega dragi Vlado i Miloše, svi vi mladi ljudi zbog kojih je svima nama čast što nas nazivaju Ćacijima, hvala vama za vašu borbu i hval ašto ste kao generacija mladih ljudi, nove generacije, pokazali da Srbija ima budućnost i da će se bez obzira na snagu koja je protiv nje uvek izboriti za ono što su čuvali naši preci. Za slobodu, slobodu misli, za borbu, za hrabar i dostojanstven život. Želim posebno da se zahvalim našoj braći i sestrama džsa KiM, našem narodu na KiM, onima koji su uz svoju Srbiju uvek a posebno kada je najteže. I što su uvek uz našeg predsednika Aleksandra Vučića. I kada je lako i kada je teško, i kada treba da se bori i kada treba da se bori u međunarodnoj zajednici za istinu i pravdu i večeras ste sa nama i hvala vam. Želim da se zahvalim svim slobodnim građanima, slobodnom narodu ovde u Pionirskom parku, u onome što oni pogrdno zovu Ćacilend a mi ponosno zovemo Ćacilend. Zato što Ćaci misle svojom glavom. Ćaci ne kažu kad mu kažu da skoči. Zato što ste vi ljudi ovde u Pionorskom parku, vi ovde u Ćacilendu koji ste branili i branite, i mir i stabilnost i pre svega Ustavni poredak RS, državotvornost naše zemlje. Volju, demokratsku volju našeg naroda i svih naših građana. Nikada niko iz Ćacilenda nije napao nekog drugog. Upravo suprotno. Ovde su pucali blokaderi na ljude, vređali ih od prvog dana, pokušavali da ih ponižavaju.. Juče smo čuli čoveka koji je verovali ili ne, jedan od urednika javnog servisa RTS-a koji je poželeo svima nama ovde da nam deca umiru u najgorim mukama od raka. I zbog čega su pucali na ljude ovde ? Zbog čega su ih pucali? Zbog čega su poželeli da im deca umru u najgorim mukama? Jer se razlikuju u mišljenju od blokadera, jer mislite svojom glavom i bili hrabri da kažete vaše mišljenje i da branite slobodnu, samostalnu, nezavisnu, dostojanstvenu i pobedničku Srbiju. Želim da večeras poručim na isti način na koji je to toliko puta u poslednjih 12 meseci radio predsednik, da ćemo uprkos svemu tome mi ovde, nastaviti da čuvamo mir, da pozivamo na stabilnost i razgovor i na dijalog. I da nikome ne želimo zlo. I da nećemo mržnju koja se sipa svakoga dana u naše društvo. Da želimo samo našu Srbiju, jednu, jedinstvenu, nedeljivu, pobedničku, samostalnu, nezavisnu i slobodnu. Živela Srbija.
Mrdić: Braćo i sestre, dobrodošli!
– Braćo i sestre, dragi prijatelji, dobrodošli. Hvala vam što ste došli u ovolikom broju, posebno hvala našim Srbima sa KiM, našim junacima kojima nije bilo teško da 8 dana pešače od srca Srbije do glavnog grada. Hvala vam braćo! Kao što znate, borim se za pravdu i istinu o padu nadstrešnice u Novom Sadu. Kao što znate podneo sam krivičnu prijavu i dopunu krivične prijve protiv odgovornih Nebojše Bojovića i Milutina Miloševića. Tražim istinu jer to SRbija zaslužuje. To zaslužuju porodice 16 stradalih u velikoj tragediji i kao odgovor tužilaštva dobio sam preteće dopise gde su tražili da dostavim dokaze o mojoj optužbi. Dostavio sam sve posle nekoliko nedelja i nema odgovora. Nema odgovora zato što nam je državno tužilaštvo i tužilaštvo za organizovani kriminal oteto. Oteto od Srbije, oteto od naroda pod ko zna sve unutrašnjom i stranom kontrolom, ali ne pod kontrolom Srbije i naroda. Kao pravnik, poslanik političar, pre svega kao građanin naše otadžbine Srbije kao čovek, nisam više imao nikakva sredstava da primenim sem krajnje mere – štrajk glađu. Krenuo sam u štrajk dok se ne usvoje moji zahtevi, dok se ne procesuirani za pad nadstrešnice Nebojiša Bojović, Milutin Milošević i njihovi zaštitnici i saučesnici i drugi zahtev da tužilaštva rade u skledu sa Ustavom Srbije i Zakonima Srbije.
Vučević: Braćo i sestre, praštajte nam što vas ne čuvamo dovoljno
– Ja vas molim, ne zato što su prepešačili stotine kilometara, što su krenuli sa razapetog KiM da dođu do našeg glavnog grada pa da nastave na sever. Pre svega što čuvaju srpsko ime i prezime, čuvaju Srbiju već 26 godina na okupiranom KiM, da ih pozdravimo velikim aplauzom. Nije sramota pozdraviti braću i sestre koji žive tamo gde je najteže. I koji žive za sve nas kad je najteže. Hvala vam što ste sa nama. Braćo i sestre, praštajte nam što vas ne čuvamo dovoljno. Što smo se bavili koja je ulica slobodna po Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Somboru.. Što smo se bavili da li đaci da uče, a studenti da polažu ispite. Što su do tad hapsili, upucavali Srbe na KiM, a gledali da razvlaste Republiku Srpsku. Praštajte nam što smo se bavili trivijalnim stvarima, tobože baveći se pravdom onom koju nameću blokaderi, a rušeći suštinski državu. Ana je rekla, taj njen govora je bio ključan. Sjajan. Neki kažu da ima dve Srbije. Oni i mi. Blokaderi, anti blokaderi, levi, desni. Nema dve Srbije, Srbija je jedna, nedeljiva. I blokaderi su naše braća i sestre. I mi moramo za njih da budemo odgovorni i videćete, kajaće se jednog dana. Kajaće se za svaku ružnu reč koju su uputili bilo kom čoveku koji drugačije misli od njih. Posebno će se kajati onaj koji je rekao bilo koju ružnu reč Srbima sa KiM nazivajući ga šiptarom. Vi junake da vređate, vi koji živite mirno i slobodno vređate ljude koji su svakog dana životno ugroženi. Ja vas molim da čuvamo mir. Nikada više! Nikada više kao što nam se nažalost dešavalo u istoriji da se desi da udari brat na brata, nego da bude brat za brata, da se čuvamo, da se sabiramo, da se ne delimo. Ne moramo isto da mislimo, ne moramo da navijamo za isti klub, glasamo za istu politiku ali Srbija je jedna. I ovo je jedan narod, nedeljiv, slobodarski, hrabar. Narod koji ima obavezu prema precima i dužnost prema potomcima, da im sačuvamo Srbiju slobodnu, nezavisnu, onakvu kako je zapisano u suštini našeg imena u grbu, zastavi, u otadžbini. Vas braćo i sestre molim, nađite vremena, strpljenja da se vidimo za nekih desetak dana, da se vidimo u srpskoj Atini. Na severu. Da kažemo stop separatizmu Dinka Gruhonjića i da im kažemo nisu Srbi i ostali Sloveni u Karlovcima 1848. godinu pravili Srpsku Vojvodinu da bi je vi rasturali nego da bi se ujedinili sa Maticom i bili svi zajedno od Šar planine do Palićkog jezera. Da čuvamo svaki pedalj naše zemlje. Svi zajedno! Svi ravnopravno, kao jedan. I predsedniče Republike, uz Vas smo jer čuvate Srbiju kao slobodnu i nezavisnu državu. Niste sami i nema predaje, nikada i nikome! Niko i nikada ne sme da potpiše nezavisnost KiM! To je naš zavet Nikome i nikada ne damo Vojvodinu. Čuvaćemo Republiku Srpsku u skladu sa Dejtonom i svaki građanin Srbije je ravnopravan. Apsolutno ravnopravan, a tebe Uglješa i braćo junaci veterani, kao i gospođu Dijanu Hrku molim, prekinite štrajk glađu ako hoćete da dođemo do istine, do pravde trebaju nam vaši životi, trebate nam zdravi i živi. To je naša bratska hrišćanska molba. Dosta je bilo žrtava, treba nam više dece. Treba nam radosti, treba nam pobeda, treba nam lepih vesti. Dosta je bilo kišnih dana, vreme je da sunce sine, da zora svane, da se Srbija probudi.
Građani iz srpske autonomne pokrajine nose transparent “Srbi sa KiM za Srbiju – protiv blokada”.
Grupa je 29. oktobra krenula pešice ka Novom Sadu da podrži predsednika Srbije Aleksandra Vučića i veliki narodni skup protiv blokada.
Iz Rudnice su, na put dug 315 kilometara,
, krenuli Srbi iz opština centralnog dela Kosova, odnosno iz Gračanice, Kosova Polja, Badovca, Lapljeg sela, Dobrotina, Gušterice, kao i iz Kosovskog Pomoravlja, uključujući Gornje Kusce, Stražu, Ranilug, Parteš, ali i Srbi iz Štrpca.
Sa severa su krenuli Srbi iz Leposavića, Severne Mitrovice, Zvečana i Zubinog Potoka.
(Pamčevac
















